Doktorica Elvira Kazagić već 11 godina je jedini anesteziolog u Goraždu. Bez anesteziologa se ne rade operativni zahvati tako da je najveći dio života u pripravnosti, a njen kolega koji je u vrijeme godišnjeg odmora zamijeni, pripravnost je opisao kao zatvor poluotvorenog tipa.
Starosna dob
“Skoro u pravilu nikada se ne udaljavam daleko od bolnice, blizu koje i živim. Teško je shvatiti težinu tog angažmana, jer dovoljno je da vas jednom probude u tri ujutro, kada iz dubokog sna morate preći u stanje maksimalne koncentracije, da biste nekog uveli u anesteziju ili reanimirali”, priča nam doktorica Kazagić.
Za anesteziologiju kaže da nije popularna grana medicine, koju zbog ogromne odgovornosti kao specijalizaciju bira sve manje ljekara. Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo, u FBiH je 2016. bilo samo četvero anesteziologa mlađih od 34 godine. Njih oko 70 odsto starije je od 45 godina, a polovica od toga je već bila blizu penzije.
Primjer iz Goražda na najbolji način oslikava ukupnu situaciju u zdravstvu naše zemlje koja, ako se nastavi sa dosadašnjom politikom, prema mišljenju stručnjaka može biti samo gora, jer će biti sve manje doktora, posebno specijalista.
– Migracije ljekara nisu ništa novo, ali problem je što ovo u BiH poprima epidemijske razmjere. Najopasnije je što odlazi sve veći broj mladih ljekara koji bi trebali biti nosioci zdravstvene zaštite, rekao nam je prim. dr. Harun Drljević, predsjednik Ljekarske komore FBiH.
Prema njegovim riječima, u Federaciji je već hroničan nedostatak pedijatara, psihijatara, patologa, onkologa i mnogih drugih doktora koji su završili specijalizaciju. Oni koji još rade su doktori starije dobi, upozorava Drljević.
Da je briga opravdana, dokazuju i statistički podaci zavoda za javno zdravstvo oba entiteta iz 2016. godine. Prema tim podacima, u ukupnom broju uposlenih u javnim zdravstvenim ustanovama Federacije BiH ljekari i specijalisti čine oko 18 odsto ili 5.128 zaposlenih. To je tek nešto više od zaposlenih u administraciji, kojih je 14 odsto. Najviše je zdravstvenih tehničara, 47 odsto. Od ukupnog broja ljekara i specijalista, petina je 2016. godine bila starija od 55 godina, a gotovo polovina je starija od 45 godina. Manje od jedne petine su ljekari i specijalisti mlađi od 35 godina. U Republici Srpskoj 2016. godine u zdravstvu je ukupno bilo uposleno oko 13.500 osoba, a slično kao i u FBiH jednu petinu čine ljekari i specijalisti. Od ukupno 2.530 njih, 1.539 je angažovano u bolničkim zdravstvenim ustanovama. U Ministarstvu zdravlja Republike Srpske smatraju da stanje nije alarmantno kako se predstavlja.
Drljević: Epidemijske razmjere odlaska ljekara
Sve manje pedijatara
– Nismo zabilježili odliv kadrova iz naših zdravstvenih ustanova, koji bi na bilo koji način ugrozio njihov rad. Istovremeno, zdravstvene ustanove na osnovu iskazanih potreba za određenim kadrom raspisuju javne konkurse za prijem radnika, navodi se u odgovoru iz Ministarstva zdravstva RS-a.
Podaci s terena govore, ipak, nešto drugačije. Postoji značajan broj gradova u RS-u gdje 2016. nije bilo uposlenih ljekara opšte prakse ili onih u kojima je zaposlen samo jedan. Han-Pijesak, Oštra Luka, Ribnik, Rudo, Čajniče, na spisku su gradova bez ljekara opšte prakse. Osim Oštre Luke i Istočnog Starog Grada, u ostalim ipak postoji jedan ili više doktora specijalista. S druge strane, bez doktora specijalista 2016. bili su Berkovići, Novo Goražde, Kalinovik i Trnovo.
Osim toga, evidentno je da u većini regionalnih zdravstvenih centara osim Banje Luke ima mali broj anesteziologa, uglavnom pet do šest. Među najdeficitarnijim kadrovima u RS-u su bili neurohirurzi, kojih je bilo pet, dok je samo jedan više uposlen bio dječiji hirurg. Zabrinjavaju i podaci o 29 dermatologa, 29 epidemiologa, 21 infektologa, 28 doktora medicine rada ili 25 urologa.
Kada je riječ o FBiH, u javnim zdravstvenim ustanovama bilo je uposleno ukupno dva doktora angiologije, šest dječijih neurohirurga, šest radiologa, četiri doktora traumatologije, 10 doktora hematologije… Među deficitarnim su i onkolozi kojih je radilo 13, te pulmolozi – 12.
Iako se na prvi pogled čini da ih nije malo, jedan od najvećih problema u cijeloj državi bi ipak mogao predstavljati nedostatak pedijatara. U Federaciji BiH ih je tokom 2016. bilo oko 250, a u RS-u 129, što je po prirodi posla nedovoljno za cijelu BiH. Više od 15 pedijatara u RS-u imaju samo dva regionalna centra, i to Banja Luka i Doboj. Kada je riječ o FBiH, Zapadnohercegovački kanton u 2016. nije imao u primarnoj zdravstvenoj zaštiti nijednog zaposlenog pedijatra, dok su u Posavskom radila dva, a u BPK-u Goražde tri pedijatra.
Posljedice su već vidljive po pacijente, a najbolji primjer je Sarajevski kanton gdje je u primarnoj zaštiti po statistici bilo i najviše pedijatara – 38, ali nedovoljno da se pruži adekvatna zdravstvena zaštita.
– Tako je pod krinkom reforme koja to nije, umjesto da se štiti zdravstvena zaštita djece, uvedeno da sva djeca starija od šest godina idu u porodične ambulante i domove zdravlja zajedno sa tuberanima, narkomanima i drugim bolesnicima, kaže prim. dr. Harun Drljević.
Bismarck se u grobu okreće
Prema mišljenju prim. dr. Izeta Hočka, predsjednika Sindikata doktora medicine u KS-u, sa sadašnjim brojem pedijatara uskoro će i mlađi od šest godina ostati uskraćeni za dječiju zdravstvenu zaštitu, koja se u svijetu organizuje sve do 18. godine.
– Ovo je opšti haos. Mi primjenjujemo Bismarckov sistem zdravstvene zaštite, a da vidi kakva se diskriminacija pacijenata dešava, vjerujem da bi se sam Bismarck okretao u grobu, smatra prim. dr. Drljević.
Statistički podaci pokazuju da svi građani nemaju jednaku zdravstvenu zaštitu. Dok u Posavini i Bihaću na 10.000 stanovnika dođe tek nešto više od 10 doktora, u Sarajevu je taj omjer tri puta veći. Da nam se crno piše, smatra i dr. Elmir Šator, skupštinski zastupnik HNK-a i voditelj Centra za mentalno zdravlje u Kantonalnoj bolnici “Dr. Safet Mujić”. Sa sadašnjom kadrovskom politikom u zdravstvu, kako kaže, FBiH se vratila 50 godina unazad, s tim da je pod znakom pitanja i to da li može zadovoljiti i nivo tadašnje primitivne zdravstvene zaštite koja je osim ljekara opšte prakse, podrazumijevala dovoljan broj pedijatara, internista, ginekologa i hirurga. Ovi zadnji u ratu su pokazali da se može i bez doktorice Kazagić s početka ove priče, samo je pitanje da li stanovništvo to zaista želi.
oslobodjenje.ba
