Tridesetčetverogodišnja Dijana Muminović je rođena Zeničanka koja je prije 21 godinu otišla u Bowling Green u Sjedinjenim Američkim Državama gdje je upisala jedan od najjačih programa novinske fotografije. Nakon 16 godina putovanja na relaciji BiH – SAD odlučila je ostati u svom gradu te mlade educirati o fotografiji kroz Školu fotografije.
Muminović živi po principu koji je duboko u njenoj prirodi, a to je stvaranje. U razgovoru za Klix.ba je pojasnila kako je oduvijek posvećena nečemu što smatra da će doprinijeti, ne samo njoj, već društvu. Svi njeni dosadašnji projekti bili su usmjereni na teme o Bosni i Hercegovini i fotografiji.
“Ljubav prema fotografiji i poznavanju dobre fotografije je nastala zbog ljubavi prema ljudima i prepoznavanju osjećaja u njima. Kada sam počela studirati fotožurnalistiku na univerzitetu u Americi, nisam baš znala u šta se upuštam. Ubrzo sam shvatila da moram fotografisati ljude, upoznavati ih te kroz te snimke ispričati njihove priče. Ja sam to sve zamišljala kao umjetničku fotografiju, tako da danas to radim kao spoj umjetničke i novinske fotografije”, govori Muminović za Klix.ba.
U svojoj karijeri imala je mnogo izložbi u Bosni i Hercegovini i SAD-u, a najdraža joj je samostalna izložba u zgradi Kongresa SAD-a.
“Jedna od najdražih izložbi, odnosno projekata, je i ona koju sam realizovala na svom univerzitetu. Odsjek fotožurnalistike je čitavu godinu posvetio Bosni i Hercegovini kroz fotografije, jer sam bila jedina Bosanka na ovom univerzitetu koja je završila ovaj smjer”, dodala je Muminović.
Do sada je osvojila nagrade fondacije Alexia, Photophilantrophy, Bob Bexter (NPPA) te brojne druge. Dva puta je bila učesnica New York Times seminara, a njena fotografija je objavljena i u magazinu Nacional Geographic.
Putovanje izbjeglica kroz zemlje Balkana kako bi stigli do zapada posebno je zaintrigiralo ovu Zeničanku kojoj je fotografisanje ovih ljudi jedan od najvećih uspjeha.
“Fotografisanje sirijskih izbjeglica je rezultiralo pozivima na četiri američka univerziteta gdje sam bila predavačica i to mi je najdraži uspjeh u karijeri. Odmah nakon toga, na drugom mjestu, uspjehom smatram i formiranje Škole fotografije u Zenici gdje svoje znanje mogu prenijeti na druge”, istakla je Muminović.
Za razliku od SAD-a, gdje se fotografija izučava kao predmet na univerzitetima, Muminović je razočarana što se u Bosni i Hercegovini i danas fotografija smatra samo sekcijom i ne postoji kao predmet u srednjim školama.
“Bilo bi logično imati fotonovinarstvo na fakultetu za novinarstvo i pripremati studente za rad u toj branši. Meni je čudno kada vidim da ovdje ljudi sami pišu tekstove o svojim organizacijama, događajima, strankama, a još uz to pošalju fotografije koje su oni zabilježili i to se objavi na portalima. Sve je to posao fotožurnaliste u Americi. Etika na poslu je veoma poštovana u Americi, ali i fotografija općenito. Dok u BiH ljudi potroše mnogo novca na hranu i piće na svadbi i traže najjeftinije fotografe da im fotografišu vjenčanja, u Americi je to suprotno i puno više cijenjeno”, izjavila je Muminović.
Ideja za Školu fotografije se rodila po završetku njenog magisterija 2014. godine. Njen rad bio je posvećen fotografiji kao unapređenju mentalnog zdravlja, nakon čega je odlučila u Zenici pokrenuti kurs fotografije.
“Počela sam postepeno i otvorila čas fotografije za sve zainteresovane kako bih vidjela da li uopće postoji zainteresovanosti i uvidjela sam da ipak postoji. Svake sedmice u Školi fotografije imamo jedno ili dvoje novih polaznika”, izjavila je Muminović te dodala da trenutno imaju 25 učesnika.
Najmlađa polaznica Škole fotografije ima 11 godina, a najstarija je 72-godišnja Mirsada.
“Kada je teta Mirsada došla na čas, polako je prišla do mene i šapnula kako od 7. razreda ima želju da uči o fotografiji. Tada sam shvatila da sam na dobrom putu, a to potvrđuju i fotografije naših polaznika koje su iz sedmice u sedmicu sve bolje”, dodala je Muminović u razgovoru za Klix.ba.
U budućnosti Muminović želi proširiti svoj program i otvoriti časove za djecu i časove na kojim će se fotografijom unapređivati mentalno zdravlje.
“U životu me najviše ispunjavaju male stvari, one svakodnevne. Inspirišu me dobri ljudi, pogotovo oni koji se u mom životu pojave kada je potrebno, a to su trenutno moji učenici, priče koje čujem od ljudi kada fotografišem, planine dok se penjem s planinarskim društvom iz Zenice i drugo. Nekada sam se šalila da ću se penjati na planine i fotografisati, ali danas sam uistinu uspjela realizovati i kombinovati fotografiju s planinarstvom, što me u potpunosti ispunjava”, zaključila je Muminović na kraju razgovora.
