Četrdeset četverogodišnji Zenid Guta ušao je u našu redakciju sa velikim, širokim osmjehom. Ponio ga je sa sobom, odozgo, iz sela Božanovići, smještenog podno samog Grebka. Zenid je došao kako bi preuzeo paket sa odjećom , školskim priborom i igračkama koji je njegovom sedmogodišnjem sinu Eldinu poslala goraždanka Dijana Božović – Zaimović. Dijana živi u SAD i svake godine nekoga od mališana obraduje darovima uz Novu godinu.
I ( ponovo ta rečenica koja je sve istinitija) kako se ništa u našim životima ne dešava slučajno – na izlazu iz Centra za kulturu, susrećemo Veru, Dijaninu majku. Pa onda kolegu Alena Bajramovića od čije je priče u „ Avazu“ i krenuo ovaj njen lijepi nastavak.Kako red i nalaže – odlazimo na kafu. Zenid se zahvaljuje riječima skromnim – velikim. „ Ih, kako će se Eldin obradovati – veli.
A Eldin je sa majkom Adilom kod kuće. Zbog zime i minusa, jednu sedmicu ne ide u školu , u fočanskoj Jabuci. Priča nam Zenid o Eldinovoj radosti dok čita prve knjige.Ili dok igraju šaha. ..A sve to, kako se to kaže, za vida. Sa prvim zimskim mrakom, ili na spavanje ili se pale svijeće…Porodica Guta nema priključenu električnu energiju. Predračun koji su dobili od goraždanske Elektrodistribucije kaže kako bi sve to koštalo 980 KM…!!!
Sa kafe odlazimo do velike prodavnice, ili kako je goraždani zovu „ malog Binga“. Verina je želja da za porodicu Guta kupi osnovne prehrambene i higijenske namirnice. Skroman kakav sav jeste, Zenid se nećka.. A njegova porodica živi od skromnog deječijeg dodatka , sa dvije krave, od sječe drva i branja gljiva i ljekovitog bilja…
Pozdravljamo se, uz molbu Zenidu da nam javi je li hairli stigao do kuće. Uzvraća nam pozdravima i pozivom da, s proljeća dođemo u goste. Odlazi , odnoseći sa sobom njegov „ zaštitni znak“ . dobri osmjeh dobrog čovjeka..
S,K
Foto: Al. Bajramović
Redakcija
