Ernest Imamović je diplomirao na Odsjeku za politologiju Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu 2010. godine. Pripravnički staž i prve profesionalne korake započeo u KJP ZOI ’84 u Sarajevu, radeći na svim poslovima kao pripravnik.
Ono što treba posebno istaći da je u toku angažmana u KPJ ‘ZOI 84, na Generalnoj skupštini Evropskog olimpijskog komiteta (EOK) u Rimu 2012. godine zajedno sa Gradskom upravom Grada Sarajeva i Istočnog Sarajeva, naša zemlja zvanično dobila organizaciju zimskog Evropskog olimpijskog festivala mladih (EYOF) koji će se održati 2019.godine.
Nakon toga Ernest je radio u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine 2014. godine u Sektoru za međunarodne odnose i protokol u Odjelu za Multilateralu (saradnja sa međunarodnim organizacijama). Tu je obavljao dužnost sekretara Delegacije Parlamentarne skupštine BiH u Parlamentarnoj skuštini Vijeća Evrope u Strasbourgu i Nacionalnog koordinarora Parlamentarne skupštine BiH u Evropskom parlamentu.
Za gorazdeportal.com Ernest Imamović je govorio o odluci da se vrati u Goražde, poličkom angažmanu, planovima rada ako dobije povjerenje građana, ocu Zaimu Imamoviću…
Niste rođeni u Goraždu, ali ste vrlo privrženi ovom gradu i rijeci Drini? Koji su razlozi?
Ernest imamović: Nisam, uvijek kažem nažalost. Čitav moj život Goražde je lebdilo iznad mene, prijatelji koji me poznaju znaju to, i uvijek sam isticao da ću kad tad doći u Goražde da živim, naravno oni su to sa osmijehom prihvatali. U toku odrastanja i našeg vremena provodenog u Sloveniji gdje sam i rođen, nakon toga u Hrvatskoj, Njemačkoj i dolazak naš u Sarajevo, moje majke i brata, Goražde je sudbinski vezano za mene i ja za njega. Bez obzira na nastojanja drugih ljudi, koji su htjeli da odem iz BiH i dalje nastavim živjeti izvan Bosne, jednostavno, pomisao na sve one stvari koji su ljudi prije nas uradili, da bi mi danas imali slobodu, nisam jednostavno mogao.
Foto: Ernest Imamović
Odlučili ste se za kandidaturu za Skupštinu BPK Goražde, zašto baš za Goražde i zbog čega ste odličili da to bude Socijaldemokratska partija BiH (SDP BiH)
Ernest Imamović: Drago mi je što ste mi baš ovo pitanje postavili, osjećam potrebu da sa ljudima ovdje to podjelim. Na iznanađenje mnogih, ja sam se početkom godine prijavio u Goraždu sa namjerom da se kandidujem na predstojećim izborima za Skupštinu BPK Goražde.
Sa ovom činjenicom je bila tek kasnije upoznata moja porodica u Sarajevu, mislim na majku i brata i najuži krug ljudi. Dosta prijatelja se sa ovom mojom odlukom kandidature u Skupštinu BPK Goražde nije složilo, jer sam imao mogućnost već daljeg napredovanja na poslu u Sarajevu i mogućnost kandidature. Nakon niza pokušaja i ubjeđivanja da to ne radim, ja sam još čvršće radio na njenoj realizaciji. Nakon završavanja papirologije u Sarajevu i prelaska u Goražde obavijestio sam rukovodstvo SDP BPK Goražde, a prije tog samo dva čovjeka u Partiji. Rukovodstvo u Goraždu je bilo malo iznenađeno mojom odlukom da se kandidujem za Skupštinu u Goraždu. Ja sam iznio svoj stav i ponudio se na raspolaganje, prije svega kao čovjek, a onda kao partijski kolega. Čekao sam odgovor oko mjesec dana, jer su liste već bile planirane i brojevi na njima, opravdano ili? Nakon toga, vijest je bila aktuelna u Goraždu, gdje su me iskreno kontaktirali i druge političke opcije, nudeći konkretne stvari, od nosioca liste do drugih stvari, o kojima ne želim pričati, naravno, hvala im. Nakon toga sam kontaktirao doktora, Emira Frašta, sa pitanjem šta je sa odgovorom na moje pitanje. Odgovorio je da oni imaju saznanja kako sam ja već negdje drugo. Moje pitanje je bilo da li ja mogu na listu i koji ću broj biti, odogovor je bio da se Predsjedništvo treba usaglasiti, a vremena je sve manje preostajalo. Nakon sastanka, rečeno da im drago što sam na listi i da sam pod rednim brojem četiri, što sam i prihvatio.
Zašto SDP? Zato što sam socijaldemokrata po opredjeljenu, životu i mom političkom ubjeđenju. Mislim da je na tu činjenicu dosta uticalo moje odrastanje u drugim sredinama, gdje sam uvijek stranac bio, a uvijek su nam pristizali u pomoć ljudi kojima druga vjera, nacija nije predstavljala problem, već ljudskost i iskrenost, to su većinom bili ljevičari, iako ne volim pričati o ljevici i desnici, a danas smo svjedoci jačanja desnice u Evropi i njihov odnos prema islamu, muslimanima, izbjeglicama i drugim ljudima koji nisu rođeni u tim zemljama ili su im rodiltelji iz druge zemlje. Ja sam Njemačkoj i ljudima tada, jako zahvalan i njihovom odnosu prema izbjeglicama iz BH, na taj naćin su dobili jednog iskrenog prijatelja i prijatelje, a ne neprijatelje. Napominjem, da jednu političku partiju kao što su SDP, čine samo ljudi na kraju, a ne naziv. Govorim ovo iz razloga što ću se lično zalagati za reorganizaciju u Goraždu. SDP u Goraždu, treba vrata otvoriti svim ljudima bez obzira na drugo i drugačije mišljenje.
Kako općenito ocjenjujete položaj mladih u Goraždu i Bosni i Hercegovini, činjenica je da oni napuštaju ove prostore?
Ernest Imamović: Mi mladi u Goraždu i Bosni i Herecegovine trebamo pomladiti politiku, i mislit na svoj način, naravno poštujući dobronamjerne i malo starije od nas, a taj prostor mi trebamo osvajati. Moj dolazak u Goražde, i mog novog početka u životu uočio sam niz problema sa kojima se mladi suočavaju koji su već i ranije mi bili poznati. U Goraždu kao sredini, ne postoji infrastruktura za mlade. Ponižavajuća je činjenica da mladi nemaju adekvatne sportske dvorane za treniranje, o stadionu da ne govorim. Kulturna scena je devastirana, kino dvorana pozorište, bazen i ne postoji. Kultura leži na nekolicini mladih entuzijasta kao što je Bešlija Arman.
Foto: Ernest Imamović na spomen obilježju “Rorovi”
Sada živite u Goraždu, jeste li upoznati sa gorućim problemima grada i kantona i da je li je moguće popraviti sadašnje stanje?
Ernest Imamović: Naravno svakodnevno prikupljam podatke i razgovoram sa ljudima od struke. Mislim da bi mi političari trebali struku konsultovati i tek poslije ljudima nuditi rješenja. Naravno da je moguće, potreban je skoz drugi naćin ramišljanja i izaći iz političke svakodnevnice i ljudima nuditi rješenja, a ne politička prepucavanja.
Ukoliko vam građani Goražda ukažu povjerenje šta namjeravate prvo učiniti, i za šta ćete se sve zalagati u mandatu od četiri godine?
Ernest Imamović: Kao prvo građane bih zamiolio da izađu na izbore u što većem broju i daju povjerenje zastupnicima koji će naredne četiri godine misliti na njih, a ne sebe. Nedopustivo je, da pustimo ljudima da obnašaju ulugu zastupnika i odlučio o nama, a nisu sposobni sebe da predstavlaju, a ne nas. Ono za šta ću se zalagati i prvo pokrenuti u Skupštini i stvoriti ambijent da naš Kanton napravi iskorak u razvoju novih profitabilnih zanimanja, prije svega informacione tehnologije, a sa kolegama na federalnom osloboditi poslodovce velikih nameta i povećati minimalnu plaću što to je i ponuđeno u Planu 10.
Sin ste najvećeg goraždanskog heroja rahmetli Zaima Imamovića, koliko se sjećate svog oca?
Foto: Ernest Imamović na mezarju oca Zaima
Ernest Imamović: Od oca rahmetli crpim primjer da se nikad ne predajem bez obzira na sve, i uvijek u teškim situacijam se sjetim toga. Oca se dobro sjećam, jer sam svakodnevno prije izbijanja rata sa ocem svakodnevno išao u kasarnu, nažalost moj brat ne puno, ja sam imao deset godina, a brat pet kad je otac poginuo. Ja i brat smo ponosni na oca našeg i kao komadanta Zaima Imamovića.
Da li vas ljudi u Goraždu prepoznaju kao Zaimovog sina ili nastojite samostalno izgraditi političku karijeru i uspjeh općenito?
Ernest Imamović: Političku karijeru nastojim samostalno izgraditi, ono što je otac u Armiji R. BiH uradio želim sa punim plućima prenijeti u politiku, jer nažalost Armija je bila produžena ruka poltike, u šta se moj otac rahmetli nije uklapao. Naravno, neću sam moći uraditi ovo o čemu smo razgovarli, bez podrške ljudi, i svih nas ovdje koji želimo bolje sutra. Jedini mi je san, da ostajemo ovdje, radimo živimo i stavramo porodice ovdje, a ne da svoju generaciju ispračam sa suzama u očima na autobusku stanicu i aerodrom, a puno sam ih već ispratio.
Koja bi bila poruka mladim u Goraždu?
Ernest Imamović: Da vjeruju više u sebe, jer sam vidio toliko mladih i kreativnih ljudi koji ovdje žive. Znam da je teško, ali drugo poluvrijemu pred nama.
Niste sami!
gorazdeportal.com
