Nakon masovnih demonstracija u februaru 2014. godine građanski glas i otpor protiv korumpirane vlasti lagano je utihnuo. Reakcije Bosanaca i Hercegovaca na sve prisutniju bahatost političara jedino se mogu vidjeti putem društvenih mreža i na tome se uglavnom sve i završava.
Sve je krenulo iz Tuzle
Počelo je 5. februara 2014. godine u Tuzli gdje je zapaljeno nekadašnje sjedište Vlade Tuzlanskog kantona (TK) na čelu s premijerom Seadom Čauševićem, a nemiri kojima su građani iskazali svoje nezadovoljstvo potom su se proširili na Sarajevo te ostale bh. gradove.
Istrajni u borbi za svoja prava danas su jedino ostali obespravljeni radnici koji širom BiH nerijetko protestuju ispred svojih preduzeća koja su lošim rukovođenjem odavno zavijena u crno, a neki od njih se zapute i pred zgradu institucija BiH i Vladu Federacije BiH.
Građanski bunt u našoj zemlji je utihnuo, a borbenost za bolje sutra u mladima se ne vidi. Put ka rješenju svih problema jedino vide u odlasku iz zemlje. Spremajući se na put bez povratka, većina ih i kupuje kartu u jednom smjeru.
Profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu i politički analitičar Asim Mujkić za Klix.ba kaže da se mladi u BiH nalaze u nezavidnom položaju te da je potrebno da pronađu svoj glas.
“Radnici, odnosno starija generacija, imaju još uvijek sjećanja na prethodni sistem, a imaju i sjećanja na to da kada se ljudi udruže mogu dovesti do promjene. Na kraju, oni su i iznjedrili kakvu-takvu promjenu u starom sistemu. Problem mladih generacija je taj što su ti ljudi rođeni i stasali u nacionalističkom dobu i ne mogu uspoređivati kako je nekada bilo”, smatra Mujkić.
Nastavlja da su mladi s jedne strane bili podvrgnuti strašnom indoktrinacijskom procesu u obrazovanju, a ekonomski očajna situacija dodatno otežava pojavu bilo kakve svijesti.
“Svaki izraz bunta ili neke kritike koja dolazi od mladih jedno je čudo, ali mi moramo razumjeti zbog čega su oni u takvoj situaciji. Njima je najteže i mi to moramo razumjeti. Oni moraju pronaći svoj glas i ja vjerujem da će u tome i uspjeti”, kaže profesor s Fakulteta političkih nauka u Sarajevu.
Politika prljavija, korupcija bezobzirnija, a situacija beznadežnija
Četiri godine nakon bunta stanje u BiH je katastrofalno, a da će do toga doći upravo su ukazivali demonstranti.
“Na sve ono na šta su ukazivali, sada vidimo da su ukazivali s pravom. Svi procesi i tendencije na koje su upozoravali tada, četiri godine nakon toga su isplivali na površinu. Politika je prljavija, korupcija bezobzirnija, a situacija beznadežnija. Pa mogu zaključiti da sve ono što se tada isticalo kao problem i za što se tražilo pravo rješenje, ispostavilo se da je stvarni problem ove zemlje i da je to nešto što nas vuče dole”, dodaje Mujkić.
Stava je i da dizanje glasa u svakom trenutku ima smisla, naglasivši da su u BiH trenutno svi obeshrabreni te da nam se na momente čini da je nacionalistička vladavina vječna.
“Nacionalizam kao i svaki ideološki režim ima svoj određeni rok trajanja. A onda kada priznamo da je nečija vladavina vječna, time smo priznali vlastiti poraz, jer san svakog vladara i režima je da njegovi podanici misle da je to nešto što je prirodno, te da se ne može promijeniti i da nema smisla bilo šta pokušavati. Kad god kažemo takvu rečenicu, onda priznajemo poraze”, upozorava Mujkić.
Treba dizati glas
Smatra da će se alternative nacionalističkoj strahovladi pojaviti na jednoj široj regionalnoj ravni, što opet ne znači da građani BiH trebaju sjediti i čekati da im neko izvana nametne promjenu.
“Vrijedi i treba dizati svoj glas, ali mislim da će se promjena postići uvezivanjem sa sličnim procesima, odnosno snagama koje se bude u regionu”, smatra Mujkić.
Jedan od učesnika masovnih demonstracija u Tuzli bio je i predsjednik Sindikata solidarnosti TK Sakib Kopić koji također smatra da je današnje stanje drastično gore u odnosu na 2014. godinu.
Kaže da se mnogi građani u našoj zemlji vode mišlju da se u BiH ništa ne može promijeniti te pakuju kofere i putuju u razvijenije zemlje Evrope, gdje pronalaze svoje bolje sutra.
“Svi bježe iz ove zemlje glavom bez obzira, ovdje nema nikakve perspektive. Ovdje ne možete dobiti posao ako niste u stranci, ili ako nemate utjecajnog tatu ili mamu. Diktatura je na sceni i zbog toga narod odlazi. Firme su uništene, a što je najgore i dalje nastavljaju uništavati one koje bi mogle raditi”, kaže Kopić za Klix.ba.
Političari građanima utjerali strah u kosti
Smatra i da su političari građanima utjerali strah u kosti, da je potrebno da se građani ujedine, kao što su to učinili i 2014. godine te da odlučno krenu u promjene.
“Narod je jednostavno u nekakvoj letargiji i sve misli su okrenute ka tome da idemo bježati iz zemlje apsurda. Ovo je jednostavno zemlja bez ikakve budućnosti, a ako se ovako nastavi, vjerujte da će biti zemlja staraca”, ističe Kopić.
Uvjeren je da je u BiH potrebna samo mala iskrica koja bi dovela do reprize februara 2014. godine.
“Siguran sam da ne bi bilo paljenja javnih zgrada, jer bi narod išao prema imovini političara, odnosno prema njihovim vilama i stanovima i na takav im način oduzeo ono što su stekli svojim bahaćenjem”, tvrdi predsjednik Sindikata solidarnosti TK.
Građani se moraju ujediniti
Uz Kopića, jedan od prvih građana Tuzle koji je prošao kroz kordon policije 2014. i ušao u tadašnje sjedište Vlade TK je aktivista Almir Arnaut koji u razgovoru za Klix.ba kaže da se te godine promijenio stav Evrope i svijeta prema Bosni i Hercegovini, ali je posebno zabrinjavajuće što se od tada do danas svijest građana nije probudila u velikom obimu.
“Svi članovi revolucionarnih grupa koje sam sreo kroz čitavu BiH i dalje su na istom putu, ali oni su manjina. Međutim, u protekle 22 godine narod je ostao isti. Mi smo siromašni, a političari bogati. Ali, mi ćemo se truditi da siromašni svrgnu ove bogate te da napravimo državu u kojoj svi rade i privređuju, a gdje nema kriminala i korupcije”, kaže Arnaut.
Napominje da se građani BiH moraju ujediniti te napraviti promjene.
“Kod nas je problem što smo razjedinjeni od vrha države pa na dalje. Građani i dalje sanjaju da ćemo političare promijeniti na legalan način, mirnim demonstracijama i izborima koji moraju biti pošteni, a oni nisu takvi u BiH. Mi se u BiH dijelimo na tri tora, a ne kao građani koji su 27 godina u najgoroj situaciji”, nastavlja Arnaut.
Kaže da su demonstranti i 2014. godine promjene željeli napraviti mirnim putem uz dijalog s predstavnicima tadašnje vlasti. Međutim, stvari su u određenom trenutku izmakle kontroli, a bijes nezadovoljnih građana eskalirao u paljenje sjedišta vlada.
Na kraju poručuje da ne postoji građanin u BiH koji ne želi da država u kojoj je rođen i odrastao svoju budućnost nastavi u boljem ambijentu.
Za to je, kako je naveo, potrebno da se trenutna politička garnitura licem u lice sastane s građanima te da pronađu zajedničko rješenje koje će ići u korist svima.
