Goraždanka Dina Ušanović, menadžerica za zapadnu Njemačku vodeće svjetske firme za proizvodnju geodetskih instrumenata, još jednu uspješnu poslovnu godinu ispratila je sa prijateljima u Goraždu.
Na Drini se, kaže, najbolje osjeća iako ima mogućnosti da putuje i bude u bilo kojem dijelu svijeta. Iza sebe ima sjajnu karijeru, inžinjer je geodezije, vrhunski stručnjak u svom poslu, izvrstan menadžer, vođa odličnog tima i incijator mnogih projekata uključujući i saradnju sa univerzitetima sa ovih prostora.
Iako je jedan dio života provela u Njemačkoj, odlazak u tu zemlju početkom rata u Bosni bio je definitivan. Ovaj put je sa mlađom sestrom otišla kao izbjeglica iz Bosne sa nadom da će se brzo vratiti kući u Goražde. Život je međutim imao potpuno drugi plan.
Imala 19 maraka u džepu
“Njemačka mi je tad bila najbliža, prvo smo mislili biti tu dok se smiri ali poslije, znamo šta je bilo. Ja sam otišla sa sestrom. Imala sam 19 maraka u džepu. Radila sam sve da zaradim, a poslije je išlo postepeno, uspjela sam. Sve se da postići radom. Iza svega je naporan rad i upornost. I inat, naš, bosanski, jer to je ono što je mene vodilo, jer gdje nas god bace mi se snađemo”, priča za Klix.ba Dina Ušanović.
Diploma inžinjera geodezije Univerziteta u Sarajevu tada joj u Njemačkoj nije značila ništa.
“Bilo je teško to je normalno. Kad dođete u neku zapadnu zemlju morate razbijati predrasude i svoje i tuđe. Ono što je u meni probudilo inat da ponovo u Njemačkoj upišem fakultet a uvijek volim to ispričati, posebno mladim ljudima, je bio jedan događaj poslije kojeg je sve bilo drugačije. Konobarisala sam u kafiću gdje su dolazile djevojke iz gimnazije. Pokušavale su uraditi neke zadatke iz matematike i vidim ja njima ne ide nikako. A ja sam uvijek bila odličan matematičar. Priđem im i ponudim pomoć a one me zaprepašteno gledaju kao da ne mogu vjerovati. Jedna konobarica da uradi zadatke! Odbile su me, a ja uporna. Tad je u meni već proradio inat i uradila sam im zadatke. Tad sam odlučila da moram upisati fakultet u Njemačkoj”, ispričala nam je Dina.
Ponovo stekla diplomu
Ponovo je, ovaj put u Njemačkoj, stekla diplomu inžinjera geodezije dok je njena mlađa sestra koja je također studirala postala inžinjer opće tehnologije. Ona danas radi kao direktor razvoja za galvanotehniku u jednoj njemačkoj kompaniji dok je Dina menadžer američke kompanije Trimble, vodeće svjetske firme za proizvodnju geodetskih instrumenata, opreme i GDS sistema, softvera za obradu podataka… Edina je jedina žena u tom poslu u Njemačkoj.
“Radim sve oko prodaje, više poslove koji su vezani za ekonomiju. Uspjela sam jer smo mi Goraždani inače posebni, neka drugi ne zamjere, vrijedni smo, inteligentni i svuda uspijevamo”,smije se Dina.
Osim što je dokazala da je moguće Dina je ostala raditi na fakultetu u Bohumu kao demonstrator za matematiku a poslije asistent. Put do uspjeha nije bio jednostavan ali žena koja posjeduje nevjerovatnu energiju i sigurnost u sebe niti jednog momenta nije odustala.
Morala sam troduplo biti bolja od drugih
“Naše obrazovanje je dosta jako, ne znam kako je sad, ali ono obrazovanje posebno tehničko je mnogo jače od ovog sad u Njemačkoj. Iako nisam studirala matematiku ja danas radim na fakultetu u Bohumu kao asistent”, kaže ona.
Da bi postigla današnji uspjeh morala je, kaže, biti troduplo bolja od drugih. To je jedini recept.
“Ja sam dokazala da sam bolja od drugih, da sam dobar stručnjak. Nije dovoljno da samo kažete nešto, to morate i dokazati. Ja nisam od onih koji znaju sve, ali znam ko zna. Kao ženi u ovom poslu mi je bilo mnogo teže jer žena u tehničkim poslovima posebno mora da dokaže svoju vrijednost, više nego drugi. Ali disciplina, upornost i rad daju rezultat uvijek. Prilično sam samostalna u svom poslu i imam tim stručnjaka od kojih je svako u svojoj oblasti najbolji. Trudim se da uključim što više stručnjaka sa naših prostora. Ja sam kao na frontu gdje je najvažnija prodaja a u tome sam najbolja. Radim za veliku kompaniju i logično je da je profit na prvom mjestu. Bez lažne skromnosti, uvijek sam znala gdje hoću pa i sad imam svoj nekakav petogodišnji plan, samo kažem Bože zdravlja, ali ja mislim da su ciljevi jako važni. Ako nemate cilja onda trošite energiju u pogrešnom pravcu i nema pomaka”, priča ona.
Moji korijeni su ovdje
Priznaje da o tome čime se bavi nema nikakvu potrebu da priča u Goraždu, za nju jedinom mjestu na svijetu gdje se najbolje osjeća. Godišnje i po nekoliko puta dođe u svoj grad, makar na nekoliko dana i uživa u njegovoj ljepoti.
“Kolko često mogu, tu sam, moji korijeni su u Goraždu, a ja smatram što su vam jači korijeni to ste vi stabilniji jer inače bi bili kao list na vjetru. Govorim to jedino radi mladih sada, jer želim da se ohrabre i da cijene sebe i da kažu sebi da u životu ništa nije neostvarivo već da je moguće ako ste uporni, ako idete svojim putem, ako znate cilj i znate gdje želite stići”, smatra Dina.
To što je sama iskusila motivisalo je da iskoristi znanje i veze kako bi ostvarila saradnju Univerziteta u Bohumu i onih sa prostora bivše Jugoslavije. I kroz projekte koje radi za svoju firmu nastoji uključiti što više “naših” stručnjaka.
“Radimo i sa fakultetima ali i sa firmom gdje uključujem naše inžinjerske biroe za geodeziju i građevinu. To je moja oblast, sarađujemo sa Banja Lukom, Tuzlom, Novim Sadom, Podgoricom, Zagrebom. Moja želja je najprije bila Sarajevo ali oni nisu bili za to. Profesor Mirza Konjević iz Tuzle mi je mnogo pomogao da napravimo saradnju sa drugim gradovima. Tako da radimo projekte kooperacije sa našim fakultetima, a to podrazumijeva i profesore i studente. To je jedan master studij na engleskom jeziku, cijeli program rada je identičan i mi ćemo posebno nadarenim studentima omogućiti da imaju priliku studirati jedan ili dva semestra u Njemačkoj. Također diplome će biti paralelne i na njemačkom i na našim jezicima i bit će priznate tako da je onom ko završi otvoren put da radi bilo gdje u Evropi”, pojašnjava Dina.
Svaki od fakulteta na prostoru bivše Jugoslavije, smatra Dina, je u nečemu najbolji tako da će studenti imati priliku da uče od najboljih.
“To je bogatstvo, kad se uključe sva znanja od svih profesora, da imate priliku da sarađujete s njima poslovno i učite od najboljih, i radite ne samo u teoretskom već i praktičnom smislu. Imamo mi dobrih geodeta i u Goraždu, tako da tu i na njih računam”.
Već nekoliko godina Dina je na čelu Udruženja Mettman-Goražde. Dva grada imaju jake prijateljske veze koje datiraju još iz 70-tih godina prošlog stoljeća kada su ljudi iz Goražda u potrazi za poslom odlazili u zapadne zemlje. Saradnja je krunisana bratimljenjem gradova nakon rata i Mettman je bio prvi grad pobratim Goraždu. Traje to i danas i uvijek će.
“Svaki gradonačelnik Mettmana nekako je Goražde doživljavao kao svoj grad. Kada smo ljetos bili tu za vrijeme festivala gradonačelnik je ostao nekoliko dana i bio je impresioniran i gradom, i odnosima i hranom na kraju. On će biti sigurno gost Goražda još puno puta i privatno”, kaže Dina.
Mladi ne smiju odustajati
Udruženje prijateljstva “Mettman-Goražde” je bilo posrednik između Goražda i fondacije “Čista voda” (Clean Water) švajcarskog koncerna Georg Fischer koje je podržalo više projekata na vodosnabdjevanju Goražda i okolnih mjesta. Uz to Dina ima izuzetnu saradnju sa institucijama i ustanovama poput Centra za socijalni rad, koje, kako ona ističe, znaju da uvijek mogu računati na udruženje, bilo da je riječ o humanitarnim projektima ili saradnji u drugim oblastima.
“I dalje radimo na humanitarnim projektima ali uvezujemo mlade. Ljetos su ovdje bili mladi iz Lavala u Francuskoj, iz Mettmana i Goražda. Ta veza će trajati i putovanja će biti zajednička i u sve gradove. Važno je da se upoznaju, da uvide da ne postoje razlike među njima i da naša djeca otvore uslovno rečeno te neke svoje granice. Sljedeći susret će sigurno biti u Mettamanu ili Francuskoj”.
Ipak smatra da obrazovanje i mladi moraju biti na prvom mjestu u BiH.
“Mladi ne smiju razmišljati da zaostaju za Zapadom, oni se ne razlikuju ni po čemu. Možda su samo okolnosti drugačije. Na mladima je mnogo toga, oni moraju imati veći angažman. Moja lična želja je da se što više omladine uključi i u međusobnu saradnju i u sve pore društva, života, odlučivanja.Voljela bih da se u BiH više pažnje posveti obrazovanju. O politici nemam neko mišljenje jer sam više okrenuta ekonomiji i tehnici i mislim da, ukoliko se na tom polju posveti pažnja, politika će ići sama od sebe. Važno je imati tim kojem je cilj napredak a s tim se opet vezuje zajednički život. To je budućnost. Mislim takođe da od Zapada treba uzeti ono najbolje, ako već idemo u pravcu Evropske Unije, onda treba to i da živimo, da mislimo naprijed. A obrazovanje je na tom putu najvažnije, podrška mladima da imaju cilj i svoje snove. Znam da je u Bosni teže, ali ništa nije lako i svoje snove nikada ne treba izgubiti”, poručuje Dina Ušanović.
