“Petogodišnja djevojčica bila je s nanom i djedom kada je izbio rat i nije se mogla vratiti roditeljima. Na zahtjev nane, počeo sam pregovor sa srpskim vlastima i na kraju dobio lično pismo Karadžića kao garanciju”, prisjetio se Kaa.
S kolegom Francuzom počeo je misiju povratka djevojčice u Sarajevu. Prisjeća se kako je bilo jako teško jer su morali prići kroz sedam kontrolnih punktova gdje su satima čekali kako bi svako provjerio pismo, a željeli su uzeti djevojčicu od njih.
“Pregovarači nisu naoružani i imamo samo naša usta da nas spase. Nikada nije bilo stresnije jer smo osjećali odgovornost prema djevojčici. Svaki vojnik je htio povrijediti jer je ona bila neprijatelj u njihovim očima”, kaže Kaa.
Djevojčicu su vratili iz Goražda, u kojem je bila od 1992. godine, u Sarajevo kod roditelja u jeku rata i opsade 1994. godine. Kaa je sada pokušava naći i dobiti bilo kakvu inforaciju o njoj.
“Dvadeset i tri godine nakon muči me pitanje kako je ova mlada žena? Bila je sretna. Da li smo uradili dobro? Šta ako… Pomozite mi da je nađem i da saznam je li živa i kako su njeni nana i djedj umrli”, uputio je apel putem Facebooka.
Tokom marta i aprila 1994. godine vodile su se najveće bitke u Goraždu jer su agresor napadali žestoko svom artiljerijom s ciljem da slome otpor domaćeg stanovništva. U enklavi Goražde tada je živjelo 50.000 ljudi, od čega je bilo 5.000 vojnika, a samo 20 posto ih je bilo naoružano.
Goražde je bilo 1.300 dana pod opsadom. Grad je svakodevno granatiran. Ubijeno je i nestalo 1.637 osoba, od čega je ubijeno i ranjeno najmanje 548 djece iako je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija 16. aprila 1993. godine Goražde proglasilo zaštićenom zonom.
klix.ba
