Volim da radim, čini mi se da me to održava i da sam sposobniji i jači
Redžo Halilović iz sela Vrbica kod Goražda ima 82 godine, ali zdravlje ga dobro služi, pa i danas obrađuje zemlju, proizvodi povrće koje pokušava prodati na uličnom štandu u Goraždu. Kaže da ga rad i čini zdravim, vitalnim i sretnim, a svaka marka dobro dođe u vremenima kada penzije nikako da ”uhvate korak” s rastom troškova života.
Osim poljoprivrede, radio je građevinske poslove, nikada u firmi nije radio, ali je sam uplaćivao doprinose i ostvario pravo na penziju, onu minimalnu.
Penzija minimalna
– Minimalac je penzija, pa i danas, evo, ponešto radim. Baratam k’o da mi je 20 godina, a oni od 20-30 neće da rade. Ja volim da radim, čini mi se da me to održava, da sam sposobniji i jači dok radim – kaže Halilović.
Goražde nema adekvatan pijačni prostor, pa je i Redžo među poljoprivrednicima koji već duže vrijeme ono što proizvedu kupcima nude iz gajbi s asfalta. Ponio je i suncobran da ga zaštiti od sunca.
– Imam oko 20 dunuma zemlje i sve se to obrađuje. Imam dosta voća, oko 500 stabala raznih voćki – šljive, jabuke, kruške, orahe, trešnje. Ove godine jedino orasi nisu rodili. Buranije posadim najmanje 500 pritki i pomalo radim. Žena pripomogne, sve slabije može da radi, ali imam sina i snahu, pa mi oni pomažu – priča nam Halilović.
Iako je poznato da je Gradska tržnica već mjesecima zapečaćena te da se niko od prodaje povrća iz svoje njive ne može obogatiti, inspekcija ulične prodavače pokušava ukloniti s ulica. Pomjerali su i njega. A on se bori s besparicom koja je u Goraždu sve prisutnija.
Slaba prodaja
– Vrlo slabo, pogotovo otkako je ova korona naišla. Narod ili nema para, ili ne smije da hoda, uglavnom je neka besparica. Da li je ekonomija toliko pala… A najvjerovatnije jeste, jer ljudi se boje pa ne smiju da potroše i ono što imaju. Čuvaju za ne daj Bože – ističe Halilović.
Sjeća se prošlih vremena kada su postojale zadruge u koje se sve što se proizvede na bosanskim njivama, ili ubere u voćnjacima, na livadama i u šumama moglo prodati. Cijene nisu bile važne koliko sigurnost da ništa neće propasti. Danas o tome, kaže, niko ne vodi računa.
