Više od 40 bošnjačkih civila ubijeno je tokom napada na Lozje, koji je naredio tadašnji načelnik štaba TO Srpsko Goražde Jovo Mitrović po odobrenju komandanta Brane Petkovića. Spomenik podignut žrtvama zločina u goraždanskom naselju Lozje na ulazu u grad svjedoči o brutalnom ubijanju civila na području Goražda u vrijeme agresije na BiH.
Dokazi o napadu na Lozje dostupni su organima gonjenja, no indikativno je da za počinjeni zločin nad civilima (ubijanje, odvođenje, zarobljavanje i silovanje te paljenje civila) niko nije odgovarao niti se vode procesi pred sudovima, osim činjenice da je do danas za napad na Lozje optužen, ali i oslobođen Dragan Šekarić, ratni zločinac koji izdržava 17-godišnju kaznu za zločine počinjene u Višegradu.
I dok Brane Petković, prema našim saznanjima, živi u Kragujevcu u Srbiji, za posmrtnim ostacima većine žrtava u Lozju još uvijek se traga, na što upozoravaju preživjeli srodnici nevino ubijenih civila te članovi Udruženja logoraša iz Goražda, koji svakog 22. maja s ovog mjesta pozivaju pravosudne institucije da počinioce privedu pravdi. To se ne dešava ni 27 godina od zločina.
Zločinci uživaju na slobodi
Iako su svjedoci dešavanja u Lozju u proljeće 1992. više puta pominjali ime Lazara Mutlaka koji se dovodi u vezu s počinjenim zločinima u ovom mjestu, Tužilaštvo BiH je 11. marta ove godine podiglo optužnicu protiv Mutlaka za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, kojom ga tereti da je kao pripadnik Štaba TO Srpsko Goražde, na području općine Goražde, 25. maja 1992. godine, upotrebom sile i prijetnjama po život izvršio nad žrtvom, ženom bošnjačke nacionalnosti, silovanje i seksualno zlostavljanje, što je ostavilo teške i trajne fizičke i psihičke posljedice na žrtvu. Optužnica je proslijeđena Sudu na potvrđivanje, a Mutlak je do 2018. živio u Kanadi, da bi kasnije, prema nezvaničnim informacijama, otišao u Srbiju.
Nalogodavci i počinitelji zločina u vrijeme troipogodišnje barbarske opsade grada na Drini danas uživaju u slobodi iako su u tom periodu izvršeni brojni masovni i pojedinačni zločini u kojima je ubijeno i ranjeno hiljade civila, među njima i djeca.
“Jedan od primjera koordiniranog napada velikog broja agresorskih jedinica na neokupirane dijelove Goražda izvršen je 22. maja 1992. godine. Posebno su brutalnostima taj dan bili izloženi Bošnjaci iz Rogatice, Prače i Hrenovice. Kada je riječ o Goraždu, taj dan će vječno ostati u pamćenju preživjelim stanovnicima Lozja, odnosno Kokinog Sela, koje se nalazi na putnoj komunikaciji Ustiprača -Goražde. Stanovnici Lozja su i do tog datuma bili izloženi svakodnevnim dejstvima agresora i mnogi od njih već su preživjeli neki od oblika zločina u Lozju ili nekom drugom mjestu odakle su protjerani”, podsjeća Muamer Džananović iz Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu.
Džananović ističe da se iz plana izvođenja napada na Lozje i okolna sela jasno vidi da je potpisnik naređenja za napad načelnik štaba Jovo Mitrović, dok je napad odobrio Brane Petković, tada komandant štaba TO Srpsko Goražde i bivši komandir stanice milicije u Goraždu.
Petković naredio ubijanje
“Iz naredbe se vidi da su pripreme jedinica počele 21. maja 1992. u deset sati, da su trajale do 22. maja, kada je u pet sati ujutro počelo izvršavanje zločina. Petković je u toku napada naređivao da se sve ruši te da se stanovništvo ne zarobljava, nego ubija, što potpuno razotkriva zašto je u tako kratkom periodu ubijeno toliko ljudi. Više od stotinu žrtava je ubijeno i ranjeno u Lozju ili zatočeno u Podhranjenu. Među više od četrdeset ubijenih je i trudnica u kasnoj trudnoći, kao i 11-godišnja djevojčica. Neki od njih su pronađeni u masovnoj grobnici, a za određenim brojem posmrtnih ostataka žrtava i danas se traga”, kaže Džananović.
Neki civili iz Lozja su za vrijeme napada uspjeli pobjeći ka Goraždu, a među njima je bilo i ranjenih koji su uspjeli stići do goraždanskog Doma zdravlja.
“Teži slučajevi, među kojima i 15-godišnji dječak, prebačeni su u Užice na daljnje liječenje, što je bila česta praksa početkom opsade, s obzirom na to da Goražde nije imalo ni bolnicu, niti adekvatne uslove, ni mogućnost za složenije operacije. Nažalost, mnogi koji su prebačeni u najbliže bolnice u Foči i Srbiji nikada se nisu vratili svojim kućama”, kaže Džananović.
Dodaje kako je potpuno nejasno zašto niko nije odgovarao za ovaj zločin s obzirom na to da postoji dokumentacija iz koje se vidi ko su naredbodavci zločina, a iz brojnih izjava preživjelih žrtava jasno je ko su izvršioci zločina, s obzirom na to da su u zločinu učestvovali i komšije Srbi. Brojni svjedoci su i danas dostupni kantonalnom i državnom tužilaštvu.
