Kraj bogat spomenicima kulture iz različitih perioda morao je iznjedriti instituciju koja će na sistematski način prikupljati, obrađivati i prezentirati njegovu baštinu i naslijeđe. Upravo je to ključni razlog zbog kojeg je i pokrenuta inicijativa osnivanja Zavičajnog muzeja. Ideja je u djelo pretočio mladi arheolog Admir Džemidžić uz podršku Općine i BPK Goražde, te stručnu i finansijsku pomoć švedske organizacije “Kulturno naslijeđe bez granica”.
Uskoro arheološka zbirka
“Zbirka trenutno najvećim dijelom sadrži arheološke artefake i predmete vezane za period 92.-95. U skupljanje i obogaćivanje zbirke involvirani su svi građani na ovaj ili onaj način. Mnogo naših sugrađana doniralo je predmete za muzej, a javljali su nam se ljudi iz drugih dijelova naše zemlje. Naravno, neizostavan je i terenski rad koji je prilikom površinskog pregleda terena obogatio zbirku novim artefaktima. Muzej je također nakon kraćeg vremena organizirao malo probno istraživanje na lokalitetu Okladci u Ustikolini zajedno sa Institutom za arheologiju Univerziteta u Sarajevu”, priča Admir Džemidžić, za sada jedini uposlenik Zavičajnog muzeja.
Prva postavka u Muzeju “Ratna izložba” otvorena je 18. septembra prošle godine kada se obilježava Dan Općine i BPK Goražde. Simbolično, jer je riječ o danu oslobođenja Goražda, a izložba svjedoči o kreativnosti i umijeću preživljavanja stanovnika grada na Drini tokom opsade duge 1336 dana.
“U njoj možete pronaći izložene predmete iz svakodnevnog života, različite vrste oružja, dječije igračke te vidjeti kako pojedini predmeti mogu uz malo modifikacije dobiti drugu namjenu. Akcenat je stavljen na ljude koji su svojom kreativnošću i inovativnošću uspjeli da prebrode nemile događaje zadnjeg rata”, ističe Džemidžić.
Holtanje i šunjalice
Među eksponatima su zanimljivi predmeti, poput ručno rađenog durbina od drveta i ogledala, ili “havana” za rezanje duhana koji su također izradili dosjetljivi stanovnici grada na Drini. Tu su i različite vrste fenjera, izrađenih od tegli sa dozerom za plamen, zatim takozvane “lunte” ili pištolji sa drvenom oplatom ili preklopnim mehanizmom. U muzeju su pohranjene i “Mote” ili “vinte” za proizvodnju električne energije sa sijalicom i radioprijemnicima, ili “vinte” sa dinamom. Muzej čuva i originalne eksponate iz paleta koje su građani “holtali”. Termin “holtanje” bio je veoma popularan u vrijeme opsade grada 1993. godine, koja će ostati zapamćena kao godina gladi, zbog blokade humanitarnih konvoja za Goražde. Od marta 1993.godine do početka 1994.godine provedena je akcija “Padobran” pa su pakete sa hranom i lijekovima izbacivali transportni avioni NATO-a a stanovnici noćima čekali pomoć “sa neba” na lokacijama iznad grada koje su označene kao sigurne i koje su bile udaljene od agresorskih položaja. U Goraždu su to prozvali “holtanjem”, a padobran i dio sadržaja paketa nalazi se i u muzeju, kao i “šunjalice”, obuća koja je stizala humanitarnim konvojima u vrijeme kada su stanovnici Goražda bukvalno bili bez ičega.
“Ova postavka oslikava samo dio života u nemogućim uslovima rata i opsade. Veoma je zanimljiva posjetiocima jer ovaj grad ima svoju priču, svoj život i tad, i prije ali i poslije i isto tako prvi put ima i Muzej. Posjećenost muzeju i prvoj postavci je solidna, s obzirom da ovaj grad nikada nije imao nešto slično. Zanimljive su reakcije učenika na pojam ‘holtanje’ ili naziv ‘lunte’ za puške. Također uvijek pažnju plijeni konzerva ‘Icar’, u narodu poznata kao ‘slino’, te patike – gojzerice zvane u narodu ‘šunjalice’, koje su, kako neki kažu, imale rok trajanja od nekoliko dana. Strani posjetioci uvijek imaju pitanje više i mnogo ih zanima ovaj period historije Goražda”, ističe Admir Džemidžić.
Muzej djeluje u okviru Javne ustanove Centar za kulturu Goražde čiji je dio zgrade preuređen za muzejske potrebe. Finansira se općinskim sredstvima te od različitih projekata.
“Trenutno sam jedini zaposleni u muzeju kao arheolog, ali što prije je potrebno zaposliti još jednu osobu koja bi radila na dokumentaciji, konzervaciji predmeta, te bi prikupljački segment dobio još veću svrhu. Bespotrebno je predmete prikupljati ako nemamo način da ih zaštitimo i u budućnosti promoviramo. Poznato je da u institucijama ovakve muzejske djelatnosti radi i do nekoliko desetina stručnjaka, što ovdje nije slučaj, ali svaki početak je težak”, pojašnjava Džemidžić.
Zavičajni muzej Goražde ovih dana je primljen u Balkansku mrežu muzeja te je tako postao dio velike porodice muzeja šire regije Balkana.
