Prije 30 godina Goraždanin Emir Hubjer je s koferom u ruci otišao u Njemačku, a u BiH se vraća kao vlasnik uspješnih firmi u Hamburgu i Goraždu, te osnivač stranke koja nakon prvog učešća na izborima odlučuje o budućnosti BPK Goražde. Njegova priča potvrđuje da, u državama koje im pruže šansu, za snalažljive i vrijedne mlade ljude iz BiH ne postoje granice.
– Tu sam rođen, odrastao, školu završio, sve sam u Goraždu dobio i sve je odatle počelo – kaže Emir Hubjer, biznismen i osnivač stranke Novi početak, koja će u Skupštini BPK Goražde imati tri poslanika te, najvjerovatnije, predložiti i kandidata za premijera.
Usput postao izbjeglica
U Njemačku je otišao uoči samog rata u BiH, kako bi otpratio sestru i njeno dvoje djece. Na granici Srbije i Mađarske nisu mu dozvolili dalje.
– Meni je, takoreći, i dženaza bila, jer nisu znali da sam ja to sve preživio. Pomogao mi je taksista Švorcan Brale, možda je još živ, koji me prebacio u Austriju. Nakon sedam mjeseci, putem radioamatera, uspio sam svojima javiti da sam živ – kaže Hubjer.
Nakon što je proveo tri mjeseca u Austriji, nazad u BiH nije mogao, pa je, kako kaže, usput postao izbjeglica i otputovao u Hamburg, koji je primao prognanike iz BiH.
– U devet kvadratnih metara živjelo nas je šestero, a onda se javlja onaj naš, bosanski inat. Nisam imao ni vremena da se dalje školujem, morao sam se boriti da se preživi. Uz Nijemce sam naučio jezik, a onda sam počeo da se, k’o vegeta, miješam svugdje. Koji god posao bih dobio, postajao sam neki poslovođa, uvijek bih dogurao do nekakvog šefa. Na baušteli su mi dali grupu ljudi koje sam vodio i onda sam došao na ideju da otvorim građevinsku firmu – priča Hubjer.
Njegova kompanija danas učestvuje u velikom projektu izgradnje Hamburga, dok je istovremeno u Goraždu Emir otvorio prodavnicu pa onda i tržni centar koji se bavi prodajom mašina, alata, opreme i sjemenskog materijala.
– Iz Hubjera sam otišao u Njemačku, uzeo pare i donio u Bosnu. Najveća osveta je uspjeh, pa dajte da se osvetimo, da uspijemo – ističe Emir Hubjer.
U Hamburgu se oženio Azrom, ima troje djece – Elijana, Alinu i Melinu – odgojenih kao da su odrasli u Bosni, ne zaboravljajući ni očev rodni grad, ni jezik, ni običaje. Sin Elijan je državni i evropski prvak u tekvondou, četvrti je bio na Svjetskom prvenstvu u Kanadi. Detalj kad mu je, dok je dobivao udarce u ringu i od trenera tražio da baci peškir i preda borbu, Emir dovikivao da nema predaje jer mu je pasoš bosanski, a ne italijanski, obilježio je početak njegove sportske karijere.
Stanje sve gore
Uoči posljednjih izbora, Hubjer je odlučio osnovati lokalnu stranku Novi početak, koja je imala kandidate za Skupštinu BPK. Prema preliminarnim rezultatima, imat će tri poslanika.
– Pola vremena provodim u Goraždu i uvijek sam gledao da svom gradu ne okrenem leđa. Imam troje djece, pa planiram izgraditi i treći objekt, manji tržni centar, da svako od njih dobije po jednu firmu, da budu društveno korisni i da naš narod nastave zapošljavati. U Njemačkoj je fino, ko nije vidio svijeta, mnogo je pogriješio, ali ko se nije vratio, taj će zalutati – ističe Hubjer.
Na pitanje zašto se odlučio uključiti u politiku, Hubjer odgovara da je u posljednjih osam godina pomagao brojnim strankama, nadajući se napretku Goražda, ali i cijele države.
– Gledajući rezultate u posljednjih 25 godina, ostatak života bismo i ja i supruga trebali provesti zahvaljujući se dragom Allahu na onome što nam je dao. Nema stranke kojoj u posljednjih osam godina nisam pomagao, a za to vrijeme stanje u državi bivalo je sve gore, a ja sam gledao razočarane ljude koji dolaze u Njemačku. Zato sam odlučio ući u taj nemoralni i nepošteni posao koji se zove politika. Ne tražeći nikakvu korist, odbijajući svaku funkciju za sebe i svoje bližnje – od Doma naroda do premijera, ministara ili direktora – pojašnjava Hubjer.
S predstavnicima još nekoliko stranaka učestvovao je u formiranju koalicije, bez SDA i još nekoliko stranaka koje su imale šansu. Kaže da i u politici želi spojiti njemački rad, red i disciplinu i bosansku marljivost i poštenje.
Oni su svjesni svoje nesvijesti
Ekonomskom računicom došao je do podatka da gotovo 3.000 uposlenih u budžetskim institucijama BPK dobije oko 20 miliona KM, ili polovinu kantonalnog budžeta, a preostalih 20.000 građana onu drugu polovinu.
– U prijevodu, ovaj prvi dobije za mjesec 3.000, a drugi 27 maraka. To je program koji je dosad vlast provodila. Taj se omjer mora mijenjati. Naši političari nemaju nikakvog drugog dara. Pratite pa ćete vidjeti da većina onih koji sada nisu prošli u Skupštinu ništa drugo neće raditi, nego će čekati nove izbore i ponovo se kandidirati. Oni su svjesni svoje nesvijesti i ništa ne počinju, a država im dođe kao bankomat. Nakon 20 godina nauče 15 prosto proširenih rečenica i onda umisle da su nezamjenjivi – ističe Emir Hubjer.
– Imali su 30 godina vlasti i oni više ne trebaju da pričaju ni o čemu, osim o svojim djelima. Čovjek bi trebao biti malo bezobrazan pa reći da je naš program da nemamo njih u programu. U BPK će se uvesti kartice, a rezultati rada neće se brojati ispijenim litrima kafe, nego djelima. Svaki dan svog plaćenog posla svi će biti dužni da opravdaju, jer su naši političari lopovi. Oni ne kradu stvari u prodavnici, oni kradu građanima vrijeme koje im je dobro plaćeno. Toga više neće biti. Političare i pelene treba često mijenjati – kaže Hubjer.