Himzi Omanoviću iz Žepe nedostajalo je skoro 300 metara kvadratnih od pet dunuma zemlje, koje po strogim pravilima Ministarstva za izbjeglice FBiH treba imati kako bi dobio materijal za izgradnju štale. Iako ni on, ni supruga Elma nigdje ne rade, isključivo od stočarstva preživljavaju sa troje maloljetne djece, njihov zahtjev je odbijen.
Himzo bi vjerovatno i prešutio ovu, ko zna koju po redu, nepravdu, ali prije nekoliko dana srušila se štala koju je odmah po povratku 2000. godine gradio od stabala iz obližnjih šuma, pa sa strahom čeka jesen jer ne zna gdje preko zime zatvoriti ovce koje su mu jedini izvor egzistencije.
– Predavao sam molbu u Federalno ministarstvo, ali su me odbili. Kažu nemam zemlje. A imam, samo što mi niko nije objasnio da je uvedem u te papire. Od pet duluma mi je falilo 300 kvadrata i zato su me odbili. Ovdje ljudi dobijaju po dvije štale, a ja ne mogu jednu. Tako je i sa mašinama – kroz suze nam priča Himzo.
Omanovići žive od 105 KM dječijeg doplatka, te pet krava i 50 ovaca, koje tokom ljeta čuvaju na planini, kako bi sačuvali i pokosili travu sa livada u Žepi i pripremili je za zimu.
– Sada je gore moja majka, kćerka Emina i od brata mi kćerka. Odemo mi kako bismo ih zamijenili da siđu i da se okupaju. Budemo gore čitavo ljeto, od maja pa sve do zime, dok ono baš ne bude hladno – priča nam Himzo.
Otkupljivači mlijeka u Žepu ne dolaze, a jagnjadi i teladi prodaju trgovcima koji ih posjete.
– Što zaradiš ljeti, čuvaj za zime, zimus što potrošiš na proljeće čekaj kad će šta uzrasti da se proda i tako mi je sve ove godine. Voljela bh da dođu ovi što daju te donacije. Dođite, obiđite i vidite kome stvarno treba, a ne da dobijaju ljudi sa strane, oni koji su već dobili ili oni koji će prodati. Od svojih i od usta svoje djece ću morati odvajati da sklepam štalu, da imam gdje zatvoriti ovce kad siđu sa planine, kad bude padalo i puhalo – kaže Elma Omanović.
AVAZ
