Goraždanka Danira Dedović nepunih pet godina je pripadnica Oružanih snaga BiH, ali iza sebe već ima osam mjeseci staža iz mirovnih misija u Afganistanu. Danira je vojnik prve klase 3. pješadijskog bataljona 4. pješadijske brigade iz kasarne Kosova kod Ustikoline.
Igrala odbojku
Ekspert je u gađanju iz puške M16, odličan mitraljezac, djevojka koja bi se na život bez uniforme teško mogla navići, iako je profesionalni vojnik postala igrom slučaja.
– Studirala sam ekonomiju, ali je i sa diplomom diplomirane ekonomistice bilo teško naći posao. Aplicirala sam na više adresa, ali valjda je sudbina bila da postanem vojnik. Moj otac Ismet je bio vojnik, penzionisan je kao glavni narednik, pa mi taj posao nije bio stran. Deset godina igrala sam odbojku, trenirala dva puta dnevno, ali kada sam predala papire sebi sam uvela i treći trening. Kada nešto počnem raditi onda sam jako uporna i spremna da se naporno za to borim – kaže Danira.
A bilo je teško. Nježna djevojka pod šljemom i sa borbenim kompletom marširala je i po 20 kilometara, puzala u snijegu, savladavala prepreke na zaleđenom poligonu, borila se sa hladnoćom koja joj je povremeno onemogućavala da zaveže pertle na vojničkim čizmama. Stegla je zube, izdržala i u maju 2011. potpisala svoj prvi profesionalni ugovor.
– Bila sam u kondiciji i nisam se plašila, ali bilo je teško jer je bio zimski period pa je terenska obuka bila veoma zahtjevna. Mokri, hladno, ali sve se izdrži kada nešto želiš. Prosto bi me bilo stid kada svoje norme ne bih mogla ispuniti – dodaje odlučna Goraždanka.
Specijalističku obuku prošla je po prijemu u jedinicu, a dodatne prije odlaska u Afganistan, gdje je bila u dvije rotacije OSBiH. Danira je prva žena iz 3. bataljona koja je otišla u mirovnu misiju.
– Život i rad su organizovani, imaš pravila koja moraš poštovati i to je to. U prvoj misiji bili smo dio Danskog kontingenta u kampu “Bastion”, u pokrajini Helmand. Tu nismo imali nikakvih problema, osim što smo svoje zadatke morali obavljati sa naoružanjem, u pancirima, sa šljemovima, rukavicama, naočalama, na temperaturi od plus 45 stepeni. Nekoliko puta smo imali i pješčanu oluju, a da nismo ni znali šta je to, kako to izgleda. To je doživljaj. Nešto smo ranije vidjeli na filmovima, ali u stvarnosti nije ni blizu. Vidiš nešto tamno što izgleda poput naših brda, ali se kreće, obuhvata nas. Kad nas je pogodilo prst pred nosom nismo vidjeli. U tim situacijama imamo maramu kao sastavni dio naše zaštitne opreme i pojačavamo mjere sigurnosti – kaže Danira.
A da su žene vojnici ravnopravne, u nekim segmentima i bolje od svojih muških kolega, dokazuje se upravo na zadacima. Sa kolegama iz cijele BiH Danira je s ponosom nosila uniformu i tokom misije “Odlučna podrška” u bazi “Bagram” kod Kabula.
– Tokom boravka tamo osjetila sam predivan miris i pitala se šta može tako mirisati. Rekli su mi da je to bagrem. Kasnije sam pitala mamu zašto mi nije rekla da bagrem tako lijepo miriše. Mi smo bili unutrašnje osiguranje na kapiji jednog od američkih kampova, patrolirali smo kampom i bili u pratnji radnika i lokalnih stanovnika koje smo zvali “obača”, što u prijevodu znači – prijatelj – sjeća se Danira Dedović.
Veoma smo dobri
Najdragocjenije što nosi iz Afganistana su prijateljstva sa kolegama iz SAD, Makedonije, Albanije, pojedinim stanovnicima Kabula, ali i pohvale na račun vojnika iz jedne male zemlje koja je ne tako davno izašla iz rata.
– Ovdje smo Bošnjaci, Srbi, Hrvati, ali tamo smo jedno, zbližimo se, pa nam na kraju bude žao što idemo. A jako smo dobri. Siromašna smo zemlja, ali imamo najbolje vojnike. Da smo bogatiji niko nam ne bi mogao parirati. Svi su nas prihvatili maksimalno korektno. Nismo imali apsolutno nijedan incident u misijama, ljudi su rekli da im je zadovoljstvo s nama raditi, da bi željeli da se ta saradnja nastavi i mi smo vjerovatno zato tu – ističe Dedović.
Uspješna sportistkinja
Simpatična Goraždanka kapiten je ženske odbojkaške selekcije svoje brigade, koja godinama osvaja prvo mjesto na nivou OS, te članica košarkaške ekipe koja je druga, a učestvovala je i na drugim takmičenjima. Za rezultate u službi dobila je pismenu pohvalu komandanta brigade, među prvim ženama iz svoje brigade završila je kurs za vođu tima a njena najveća želja je nastaviti usavršavanje i dobiti čin koji će joj omogućiti trajnu službu u OSBiH.
Izvor – Dnevni Avaz
