Reakcije Milorada Dodika, predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine i čelnika SNSD-a, na teze ispisane u neslužbenom dokumentu (non paper) koji je potekao iz Slovenije, iz jednog ugla otkrivaju možda neiskrenu politiku i odnos koji ima spram Srbije.
Naime, slovenski “non paper” u fokus stavlja neke nove granice na Zapadnom Balkanu, koje podrazumijevaju otcjepljenje entiteta Republika Srpska, ali i pripajanje Kosova Albaniji. Jasno je da Dodiku priča o raspadu BiH te osamostaljenju entiteta RS stvara osmijeh na licu. Tako je slovenski “non paper” dočekao i komentarisao u kontekstu da za takvo nešto postoji raspoloženje u mnogim evropskim zemljama.
Ipak, iako isti “non paper” podrazumijeva i pitanje Kosova i pripaja ga Albaniji, čime se stvara tzv. velika Albanija, Dodik u svojim izjavama nije naročito tretirao taj detalj.
A kako jedan dio “non papera” onda može biti prihvatljiv, a drugi u potpunosti odbačen? Vjerovatno nikako, pa je čelnik SNSD-a samo izbjegao komentirati stvaranje velike Albanije, prezauzet radovanjem jer je tema o nekim novim granicama konačno stavljena na, makar neslužbeni, dnevni red.
Sada se nameće pitanje iskrenosti odnosa Dodika prema Srbiji i dugogodišnjeg “patriotskog” branjenja Kosova i osuđivanja stvaranja neke velike Albanije. Da li bi Dodik pristao na veliku Albaniju samo da dobije svoju državu i eventualno je pripoji Srbiji? Bez obzira na to što bi se gubitak Kosova i velika Albanija pokušali opravdati stvaranjem neke velike ili veće Srbije, nameće se pitanje dosadašnje politike iskrenosti prema kosovskom pitanju.
Dodik je prije tri dana u Beogradu nekoliko puta naglasio da će za stavljanje teme o mirnom razlazu u BiH podršku pokušati tražiti kod Aleksandra Vučića, pozivajući ga i govoreći da se mora uključiti. U takvoj situaciji i Vučić bi morao birati između Kosova i velike Albanije i RS-a. A takav izbor vuče mnogo dublje posljedice nego je to suštinska podrška Dodiku i njegovim snovima.
