Njega je kosovsko tužilaštvo teretilo za navodne zločine nad civilnim stanovništvom na Kosovu i Metohiji počinjene 1999. i 2000. godine.
Optužnica je podignuta u novembru 2014. godine, napisana je na preko 50 strana. Ivanović i ostala četvorica Srba, koji su s njim pritvoreni na početku suđenja kategorično su odbacili sve navode optužnice.
“Apsolutno nisam kriv”, kazao je tada Ivanović, na početku suđenja 18. decembra 2014.
Tužilaštvo je predložilo veliki broj svedoka, navedena su bila i imena žrtava i mjesta na kojima su okrivljeni Srbi navodno počinili krivična djela. Optužnica, između ostalog, navodi da je Ivanović izdavao naredbe paravojnim formacijama i predvodio čuvare mosta u Kosovskoj Mitrovici, kao i da je tom prilikom nosio automatsko oružje, pištolje i dva velika noža.
Odbrana Ivanovićeva je naglasila da optužnica nema nikakvih osnova i da su ljudska prava Olivera Ivanovića teško prekršena. “Ovde je riječ o događajima od prije 15 godina, istraga se sprovodila tek sada, a za to vrijeme optuženi Srbi su u pritvoru godinu dana i njihova prava su ugrožena”, rečeno je tada.
I ostali branioci optuženih Srba ističu da je dokazni materijal optužnice razočoravajući, jer se iskazi zasnivaju na izjavama iz novina i da su bez konkretnih dokaza.
Zbog odbijanja da ga puste da se brani sa slobode Oliver Ivanović je 7. augusta 2015. počeo štrajk glađu, dok je 14. avgusta zbog narušenog zdravlja prebačen u bolnicu u Kosovskoj Mitrovici.
U februaru 2017. mu je ukinuta prvostepena presuda i naloženo je novo suđenje. Potom je bio u kućnom pritvoru, a od aprila 2017. je određeno da se brani sa slobode.
Tokom kampanje za lokalne izbore na Kosovu, zapaljen mu je automobil, a četiri člana njegove inicijative povuklo se iz kampanje zbog, kako su tada rekli, zastrašivanja.
Ivanović je danas preminuo, nakon što je na njega nepoznati napadač ispalio nekoliko hitaca ispred kancelarije njegove stranke.
Rođen je 1. aprila 1953. godine u porodici crnogorskog porijekla, u selu Rznić kod Dečana, a osnovnu školu i srednju mašinsko-tehničkog smjera završio je tadašnjoj Titovoj Mitrovici.
Zbog želje da postane pilot upisao je Vojnu akademiju u Zagrebu, gdje je počeo ozbiljno da trenira karate, da bi vrlo brzo stekao međunarodni ugled, te postao velemajstor, trener, a zatim i međunarodni sudija.
Nakon tri godine studija napustio je vojnu akademiju jer je ustanovljeno da ima urođeni oštećeni vid, vraća se na Kosovo gdje je završio Mašinski fakultet. Naknadno je apsolvirao i na Ekonomskom fakultetu u Prištini. Bavljenje karateom uticalo je da usavrši znanje stranih jezika,te je Ivanović govorio engleski, albanski i italijanski.
Bio je predsjednik Građanske inicijative “Sloboda, demokratija, pravda”, državni sekretar za Kosovo i Metohiju u nekadašnjem Ministarstvu za KiM. Kada je 1999. godine formirano Srpsko nacionalno vijeće Ivanović je bio predsjednik njegovog Izvršnog odbora za sjeverno Kosovo, odakle je smijenjen 2001. godine. Kad su vlade SRJ i Srbije formirale Koordinacioni centar za Kosovo i Metohiju, postavljen za šefa Službe za ekonomski razvoj i rekonstrukciju. Od 2008. nalazio se mestu državnog sekretara u Ministarstvu za Kosovo i Metohiju.
Živio je u Kosovskoj Mitrovici sa suprugom i trojicom sinova.
gorazdeportal.com
