U petak, 4. decembra, nova skupštinska većina Kantona Sarajevo predstavila je javnosti svoje nove ili prilagođene “principe i mjere” kao osnov za rad nove vlade. Klix.ba je uradio detaljnu analizu predstavljenog dokumenta koji u osnovnim crtama ovdje predstavljamo.
Četvorka je nakon smjene početkom ove godine sve vrijeme prigovarala trenutnoj vladi i podsjećala na svoje principe i mjere iz 2018. godine, a već od prvih najava da će se vratiti na vlast ponovo nagovještavaju i vraćanje na nešto korigovani prvobitni dokument.
U tom smislu, javnost u BiH je 2018. godine prvi put imala pismeno predstavljen program neke nove vlasti koji se tada mogao i unaprijed analizirati, ali i pratiti tokom djelovanja. To je zaista u tom smislu predstavljalo kvalitetan pomak na političkoj sceni u BiH.
Tadašnja opozicija predvođena SDA nije se puno bavila tim dokumentom, a mogla je već tada na puno mjesta naći nedosljednosti, nejasnoće, populizam, nerealna obećanja, ali SDA se u Sarajevu fokusirala da na svoj način “završi” svoje partnere SBB, DF i BOSS.
Ko je pravio program i gdje su eksperti?
U novom ponuđenom dokumentu nalazi se jako veliki broj taksativno nabrojanih “principa” i “mjera” koje su uglavnom takvo formulirani da bi ih mogao svako potpisati. Međutim, dublja analiza ponovo otkriva određene slabosti, nejasnoće i populizam predstavljenog dokumenta. Prema javno plasiranim informacijama, program je pravila stručna radna grupa koja nije razmatrala “imena”, ali će ta imena biti “eksperti” od kojih su barem tri već u prethodnom mandatu bili ministri šestorke.
Ovdje se postavlja pitanje zašto eksperti nisu od samog početka bili uključeni u pravljenje programa. Ko su u četvorki zaista eksperti i stručnjaci: oni koji prave program ili oni koji će dobiti zadatak da taj program provedu u djelo? Da li će neki istinski eksperti zaista dozvoliti da ih se tretira samo kao izvođače radova, a da ih se prethodno nije ništa pitalo i šta ako predviđeni eksperti ne budu saglasni s propisanim programom? Hoće li naprasno prestati biti eksperti i doživjeti sudbinu ministrice Zinete Bogunić? I da li se zaista može govoriti o ekspertima za buduće ministre koji nisu uopće bili uključeni u pravljenje programa ili će to biti samo novi poltroni sa zadatkom da provedu naredbe stranačkih lidera iz pozadine?
Ovako kako je planirana, implementacija programa podsjeća na sportskog trenera kojem uprava kluba izabere igrače i postavi taktiku pa trenera samo istakne da preuzme odgovornost.
Sam program na početku obećava manje nego što bi to radni tim želio, jer se uglavnom miješaju pojmovi “principi” i “mjere”, a “ciljeva” nema nikako. Princip je neko pravilo kojim se neko rukovodi pri svom djelovanju kao određenom cilju. Međutim, četvorka u prezentiranom dokumentu kaže da govori o principima, a radi se o vrlo općim ciljevima: Reforma i depolitizacija obrazovanja; revitalizacija komunalne infrastrukture u nadležnosti Kantona Sarajevo; poboljšanje uvjeta rada i snažnija zaštita radničkih prava itd.
Za vladu koja se predstavlja i rado doživljava kao spasilačka i ekspertska kako 2018. tako i danas, pomalo je razočaravajuće i u konačnici za građane obeshrabrujuće kada stručni tim ne uviđa razliku između ciljeva i principa. Jedan jedini opći princip u dokumentu je: “Opredijeljenost za punu institucionalnu podršku EU integracijama BiH kod procesa koji su u nadležnosti Kantona Sarajevo”, a ovaj princip glasno izgovara i Milorad Dodik.
Mjere po resorima
Mjere koje slijede u dokumentu poredane su po resorima, po urgentnosti i po planiranom obimu njihove implementacije. Većina tih mjera predstavlja aktivnosti pojedinih resora koje su neophodne i vjerovatno su ih već odavno trebale okončati prethodne vlade i veliki broj tih mjera je i sam po sebi jasan. Npr. kupovina novih tramvaja, izgradnja škola i slično.
Međutim, navedene mjere ne sadrže bilo kakve finansijske aspekte koji su na koncu presudni kod implementacije programa. Osim toga, nepreciznosti poput “Donošenje zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sportu”, iz koje se može nazreti cilj: jačanje sporta u Kantonu, ali se ni na koji način ne nazire sadržaj tog zakona koji bi nam zapravo otkrio postojanje istinske vizije, pa ova predstavljena mjera ustvari nije ništa više nego namjera.
U predstavljenom dokumentu ima mnogo ovakvih mjera koje predstavljaju neophodne aktivnosti, ali ne i vizije izvršenja tih aktivnosti, što ostavlja dosta prostora u sumnju da se uopće razumije problematika o kojoj se govori, što vidimo u narednom primjeru: “Posebni programi pomoći dugoročno nezaposlenim osobama”, što ovako opće formulirano nije nikakva posebna ni mjera niti cilj niti načelo, nego više sa strane ubačena ideja. Ili stavka “Projekat partnerstva kao osnove za kvalitet u procesu prenosa znanja na svim nivoima”, koja ovako formulirana liči na neshvaćen i neuspio prijevod iz nekog stranog dokumenta s interneta.
Zdravstvo
Mjere iz oblasti zdravstva jako su opširne i tiču se kako pandemije tako i mnogih drugih stvari koje je neophodno mijenjati. Međutim, u oči upada da se ni na koji način ne tretira višedecenijska i najveća boljka zdravstva u KS, a to je paralelni rad uposlenika iz zdravstva u privatnim klinikama i praksama i njihovo zanemarivanje svojih pacijenata u javnim zdravstvenim ustanovama.
A upravo ovo je bio jedan od povoda sukoba na KCUS-u između Sebije Izetbegović i mnogih doktora koji će nakon toga napustiti KCUS i sada uživaju velike simpatije četvorke. Također se u programu ni na koji način ne tretiraju problemi urbanizma na kojima je insistirao tenutni ministar Faruk Kapidžić.
Cijepanje ministarstva obrazovanja
Resor obrazovanja koji je nagovijestio pad šestorke kod nove većine u Sarajevu doživio je najviše promjena tako što je podijeljen na dva ministarstva pod izgovorom da je obrazovanje u Kantonu Sarajevu vrlo komplikovano. Ovdje ipak ostaje otvoreno pitanje da li se “okrivljivanjem” obrazovanja zbog njegove kompleksnosti pravdaju silne greške koje su u obrazovanju uradili upravo neki od glavnih članova nove kantonalne većine, dok su svojevremeno vladali kantonom, resorsnim ministarstvom ili bili članovi nekih bivših skupštinskih većina.
Veliki broj mjera je posvećen ukupnom obrazovanju i mnoge djeluju kontradiktorno, nepromišljeno ili bez formulirane vizije. Tako se u jednoj tački govori o jačanju akademske neovisnosti univerziteta, a već u narednoj tački o kontroli upisnih politika na javnom univerzitetu “s ciljem sprečavanja proizvodnje teško upošljivog kadra”.
Vjerovatno bi akademska zajednica očekivala da čuje šta četvorka podrazumijeva pod neovisnošću univerziteta.
S aspekta ideoloških razlika, između stranaka četvorke koje sve stranke naglašavaju interesantna je stavka “Unapređenje i standardizovanje oblasti odgoja te razvoj posebnih odgojnih programa u školstvu”. Naime, kada se ovoliko naglašava odgojni aspekti školstva, interesantno je kako će u školstvu NiP i lijeve stranke pomiriti svoje odnose prema paradi ponosa, i da li će se u školstvu u Kantonu Sarajevu parada ponosa smatrati “promocijom homoseksualizma”, kako to vide iz NiP-a, ili promocijom ljudskih prava i sloboda, kako to vide lijeve i liberalne stranke.
Resor sporta
U kontekstu školstva i sporta predviđena je podrška besplatnim univerzalnim školama sporta, što je prilično indikativno i otvara nekoliko pitanja: da li nova većina više ne prepoznaje vrijednost nastave sporta u školama ili se otvara prostor za formiranje privatnih klubova koje će kasnije finansirati kantonalna vlada, što bi s obzirom na bliskost mnogih “difovaca” s budućom vladajućom Četvorkom mogla biti nova metoda budžetiranja nevladinih organizacija pod izgovorom brige za mlade. Da li će se u narednim koracima postupiti isto i za privatne škola stranih jezika ili čak i dalje da se finansiraju privatne škole instrukcija iz matematike i time još više nanese šteta školstvu u Kantonu Sarajevo?
Resor saobraćaja najkonkretniji
Čini se da je resor saobraćaja ipak najkonkretnije promišljen i podrazumijeva najkonkretnije mjere, slično je i s komunalnim resorom, ali jedine dvije stavke koje u čitavom dokumentu donekle imaju i neophodan finansijski aspekt su investiranje u nauku od 1% budžeta i jednokratna pomoć za socijalno ugrožene porodilje u iznosu od 1.000 KM.
Obje tačke su kao i veliki broj drugih veoma bitne i neophodne. Ipak, njihova sadržajna nepreciznost, nedostatak finansijkog aspekta te nerazumijevanje ciljeva, principa i mjera otvara za opoziciju u Kantonu, odnosno za SDA, mnogo polja za politički napad na četvorku i time pritisak na novu većinu da pokaže da može mnogo više od pisanja mjera i principa.
Kako će se ponašati SDA kao opozicija?
Za građane i demokratske procese bi zaista bilo najbolje da se SDA ponaša kao konstruktivna opozicija, da dobro prostudira predstavljeni program sa svim njegovim idejama i manjkavostima i da na političkom terenu uđe u ring sa četvorkom, a ne da novu većinu i buduće ministre diskreditira na ličnoj ili nacionalnoj osnovi kako su krenuli prije dvije godine.
Kompletan program nove skupštinske većine možete pročitati ovdje.
