Čovjeku, koji ima sposobnost da razmišlja, je već odavno jasno da vlasti na svim nivoima vlasti u našem društvu imaju samo jednu ulogu, a to je da budu paraziti koji su svrha sebi samima.
Ali kada dođe do kriznih situacija poput ove, izađe na površinu sav raskoš ljudskih “vrlina” koje posjeduju. Pored nedostatka znanja, sposobnosti i vizije da povlače kvalitetne poteze, na površinu su isplivale i druge ljudske “kvalitete”.
Donositi mjere kojima će zaustaviti život u zemlji i zabraniti ljudima da rade, a ne uraditi nešto kako bi se nekim ekonomskim kontramjerama zaštitili ljudi kojima je egzistencija ugrožena je, u najmanju ruku, zločin. Jer kako drugačije okarakterisati odnos prema ljudima koji su mali preduzetnici i radnici koji su ostali bez ikakvih primanja.
Nevjerovatno kako u našem društvu nema niti zrna empatije i saosjećanja prema ljudima koji su u nevolji. Moglo se uraditi mnogo na svim nivoima vlasti, ali se ništa uradilo nije. Premijer Novalić, koliko god njegove mjere smiješne i nedovoljne izgledale (jer kakva je mjera predložiti finansiranje doprinosa na minimalnu osnovicu, a očekivati da će ljudi, koji imaju male radnjice i žive od danas do sutra, isplaćivati plate za sebe i svoja 2-3 radnika), je ipak nešto predlagao i radio.
Međutim, daleko je to od kvalitetnih rješenja kojima će izazvati neke efekte u ublažavanju udara na privredu. Ono sto je sigurno je to da niti jedan nivo vlasti nije napravio kvalitetnu analizu na koji način bi se postojeća sredstva u budžetima mogla preraspodijeliti i staviti u funkciju poljuljane privrede, na koji način bi se mogle napraviti uštede u javnoj potrošnji kako bi se usteđena sredstva kvalitetno aktivirala. Lokalni i kantonalni nivo se ovdje naročito nisu snašli. Ne čudi to što nema niti jednog kvalitetnog prijedloga od strane naših zastupnika i vijećnika, nismo puno ni očekivali od onakvih sastava, ali čudi da baš niko ne želi da makar solidariše pa da se odrekne dijela svojih ogromnih primanja koje realno ni blizu ne zarade. I pozicija i opozicija podmuklo ćute nadajući se samo da će nezarađena plata biti na vrijeme i ne pitajući se da li je neko od njihovih sugrađana veceras legao gladan u krevet.
To su ipak neke ljudske i moralne kvalitete…
Jedino sto stiže iz Gradske uprave i Kantona su jadikovke kako nemamo, kako zavisimo od viših nivoa vlasti i kako ih to amnestira od odgovornosti da nesto učine. Sjećam se da je u kantonalnom budžetu u 2014.godini za plate odlazilo oko 19 miliona, sada nešto manje od 23 miliona. Tada sam kritikovao da se puno izdvaja za tu namjenu. Jasno je da me nisu poslušali i da su odlučili krenuti u drugom smjeru. Sva ta silna zapošljavanja i trpanje nepotrebnog kadra su dovela do toga da Kanton nikada nije uspio pobjeći od toga da je siroče i da mu je potrebna pomoć.
Ne vide “moćnici” koliko zavise od ljudi koji rade i plaćaju poreze, a još manje vide koliki su oni teret njima. Nisu svjesni da upravo ti mali vrijedni mravi, mravi u najpozitivnijem smislu te riječi, stvaraju novu vrijednost, pune budzžete i finansiraju njihov nerad. I ako dopuste da neko zgazi te male mrave, neće biti ni njih. Ili bar za neko dogledno vrijeme. Dok je opcija zaduživanja na stolu jos ne gori. Kreditni aranzman sa MMF-om sada život znači i pod pretpostavkom da se novac kvalitetno utroši, to može spasiti privredu. Ali nažalost, kreditni aranžman će prvenstveno značiti da se kupi socijalni mir, da se isplaćuju plate javnom sektoru i da se nadomjesti novac koji mali vrijedni mravi sada ne “isporučuju” jer im je neko stao na mravinjak.
Mozda u martu mjesecu potrošnja, a samim tim i prihod od indirektnih poreza, nije toliko pala jer su ljudi zadnje dinare trošili na zalihe hrane, ali će u aprilu i maju toliko pasti da niti jedan budžet neće biti likvidan. Potpuno sam uvjeren da u BPK u maju ne bi bile isplaćene plaće budžetskim korisnicima jer je budžet vise nego nelikvidan. I zato je famozni grant od 2,9 miliona KM toliko bio potreban i zbog toga se je digla tolika prašina. A ne da se pomogne privredi, obrtu, ugostiteljima, trgovcima…
Ljudi koji su izabrani da se brinu o sigurnosti svojih građana totalno su zakazali. Nije kvalitetno vođenje i upravljanje krizom samo zabranjivanje i plašenje građana već balansiranje i neprestano preispitivanje mjera koje se donose.
Tužno je gledati da su se sve te mjere svele na naredbe sta se zabranjuje i ko ne smije izaći vani. I ti isti ljudi, vlastodrsci, se licemjerno čude sto je većina ljudi neodgovorna jer ne postuju naredbe, a ne čude se sto su to isti ljudi koji su i u prošlosti bili toliko neodgovorni pa svoju buducnost povjerili njima, njima koji sada svojom nesposobnošću ruse sve pred sobom. Tada su im takvi valjali, a sada ih osuđuju. To se zove biti licemjeran na kvadrat. Samo da ovo, Bože, ne potraje jer će ljudi početi da umiru, ne od korone već zbog korone.
gorazdeportal.com
