Nikada u Stranci demokratske akcije, od njenog nastanka do danas, nije bila teža i gora situacija. Čak i u vrijeme sukoba „tihićevaca“ i „izetbegovićevaca“ nisu bili ovakvi tektonski poremećaji i mržnjom zatrovani odnosi među stranačkim kolegama.
Vrije u cijeloj Bosni i Hercegovini. Nema grada u kojem se nije zaljuljalo unutar stranačkih organizacija.
Vareš, Kalesija, Srebrenica, Visoko, Maglaj, Bužim…uvedena povjereništava i na tome se stalo. Nisu provedeni unutarstranački izbori, niti se bilo šta radi na organizaciji stranke i jačanju baze. Paralelno sa postavljanjem odskočnih daski za oktobarske izbore, prave se i one za Kongres stranke naredne godine.
Situacija u Tuzlanskom kantonu je dovedena do tačke ključanja. U Sarajevo je pozvan Mirsad Kukić od kojeg je zatraženo da podnese ostavku na mjesto predsjednika KO SDA Tuzlanskog kantona, a time i potpredsjednika SDA. Kukić je potom obećao Izetbegoviću da neće više biti problema na relaciji sa premijerom Begom Gutićem. No nakon toga je drugi potpredsjednik SDA Safet Softić ( TK) burno reagovao i zaprijetio Izetbegoviću da ako „Mirso ne bude uklonjen, očekuje uskoro press konferenciju u Kristalnoj dvorani Hotela Tuzla“.
Softić je svjestan da ga nema nigdje na oktobarskim izborima, a posebno ne kao kandidata za člana Predsjedništva BiH, obzirom da je žestokom u sukobu sa Kukićem koji suvereno vlada Tuzlanskim kantonom, ukoliko on ostane na funkcijama.
Vršljaju stranačke delegacije i po Hercegovini gdje i u stabilne sredine nastoje unijeti razdor, a sve zarad pravljenja vlastite baze za izbore.
Tako pojedinci, među kojima prednjači Edin Mušić, predsjednik Kantonalnog odbora SDA HNK nastoje po svaku cijenu u Konjicu gdje je SDA 100 posto stabilna uvesti povjereništvo kako bi imali svoje ljude koji bi za njih pravili bazu, odnosno glasače.
Mušić i slični njemu, poput Safeta Softića, ili Šemsudina Dedića, predsjednika KO SDA USK odrodili su se od svoje baze, jer žive u Sarajevu, a zaboravili su više od tri godine na ljude koji su im dali glasove. Pokušalo se uvesti povjereništvo i u SDA Tešanj, te ukloniti Šemsudin Mehmedović i pored fantastičnih izbornih rezultata 2016. U ovoj nakani nije uspio njegov kolega iz ZDK, jedan od potpredsjednika Stranke Šefik Džaferović, kojem je uvijek, što je javna tajna Mehmedović smetao.
Kako se bliže izbori i podgrijava politička atmosfera, tako i oni naprasno krenuše u pohode u rodne krajeve sa samo jednim ciljem- da razvale što je iole od stranke ostalo zdravo, a formiraju svoje timove koji će ponovo po terenu skupljati glasove za njih i obmanjivati Hercegovce, Krajišnike i Tuzlake da će mušići, dedići i slični njima raditi sve u njihovom interesu.
Bakir Izetbegović je izgleda na primjeru još uvijek aktuelnog premijera KS Elvedina Konakovića, napokon shvatio da ne može biti samo nijemi posmatrač unutarstranačkih previranja u najjačoj bošnjačkoj stranci, koja po frakcijskim sukobima prednjači na bh. političkoj sceni.
Sam je uspostavio Konakovićevu dijagnozu:
-Mladim i ambicioznim ljudima se žuri, pa, nakon što od SDA dobiju visoke pozicije, počnu tražiti mane vlastitoj stranci, kritikovati je javno, zaborave da ni njih ni njihove karijere ne bi bilo bez političke snage koja je odbranila i nastavlja da brani BiH, koja je potrebna narodu, s njima ili bez njih. Postupe brzopleto i nezahvalno. Odjednom im je tijesno i nepodnošljivo, traže razloge za nezadovoljstvo i neposluh.
U stvari jedino što im je nepodnošljivo jeste da imaju šefa, jer oni žele biti šefovi. Barem desetak istaknutih kadrova SDA je do sada tako postupilo, i svako ko ima višak ambicije bi se trebao upitati šta je bilo s njima i sa političkim projektima koje su pokrenuli. Bilo je prvotnih uzleta, ali je nakon par godina sve to završavalo na lokalnom nivou i na političkom vegetiranju. Konaković je imao snažnu podršku i moju i kompletnog rukovodstva SDA, a time i jasnu šansu i perspektivu da bude jedan od prvaka SDA, da radi bitne stvari za državu Bosnu i Hercegovinu, a ne da bude političar lokalnog dometa.
Ukoliko se Izetbegović zaustavi samo na ovoj hirurški preciznoj političkoj dijagnozi, i na Sarajevskom kantonu i Konakoviću, zatvarajući pri tome oči na sve što rade mušići, dedići, softići, zvizdići, čampare, ramići, mahmutovići, džaferovići, genjci… ne udari šakom o sto i ne kaže stop taktikama „zavadi pa vladaj“, vrlo lako bi se moglo dogoditi da on bude doslovno pometen unutar stranke koju je osnovao njegov otac Alija Izetbegović.
I što je još pogubnije sa kastastrofalnim političkim posljedicama po državu i Bošnjake, umjesto lidera koji je radio na jačanju SDA, mogao bi postati lider koji je uništio Stranku. Do izbora osam mjeseci, do Kongresa malo više od godinu dana. Hoće li imati dovoljno političke mudrosti i snage da se odupre, unutrašnjim ali i vanjskim neprijateljima?
Izvor – index.ba
