Danas se u Višegradu obilježava godišnjica zločina nad bošnjačkim stanovništvom u ovom gradu od kojih se svojim monstruoznošću izdvajaju tzv. žive lomače na Bikavcu i u Pionirskoj ulici.
Brojne delegacije i članovi porodica žrtava okupili su se na višegradskom mostu Mehmed-paše Sokolovića, gdje su 1992. godine Bošnjaci ubijani i bacani u Drinu. Mnogi od njih ni do danas nisu pronađeni.
Brojne delegacije
Simbolično, članovi porodica s mosta su bacali po ružu u Drinu u nadi da će pronaći ostatke svojih najmilijih koje do sada nisu našli.
Ermin Kuka, viši stručni saradnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, rekao je da je Višegrad bio podvrgnut jednoj od najnemilosrdnijih kampanja etničkog čišćenja.
– U toku od nekoliko sedmica uklonjeno je kompletno bošnjačko stanovništvo. U planovima i izvršenju zločina poznatih kao žive lomače prisutna su oba elementa genocida – plan i namjera da se on počini. Presuđeno je 19 srpskih zločinaca na 246 godina zatvora – rekao je Kuka.
Obilježavanju i dženazi prisustvuju zastupnik u Domu naroda PSBiH Džemal Smajić, federalni ministar Nerin Dizdar, potpredsjednici FBiH Igor Stojanović i Refik Lendo, potpredsjednik RS Ćamil Duraković, predsjednik Saveza logoraša BiH Seid Omerović…
Nakon programa na ćupriji učesnici će posjetiti ove objekte na Bikavcu i u Pionirskoj ulici. Nakon podne namaza u Carevoj džamiji bit će klanjana dženaza za osam identificiranih žrtava.
Najmlađa žrtva koja će biti ukopana ove godine u Višegradu je Munevera (Salko) Šabanija, rođena 1970. godine u Višegradu. Ona je imala svega 22 godine, kada je, 1992. godine, ubijena na području Višegrada. Njeni posmrtni ostaci su decenijama nakon njene smrti pronađeni i ekshumirani na dvije različite lokacije i to Stražište, 2005. i Đurevića polje, 2010. godine.
Ove godine konačan smiraj će nakon trideset godina na mezarju Stražište naći braća Jašarević, Hajdar i Senad. Oni su nestali 1992. godine, a njihovi posmrtni ostaci ekshumirani su na različitim lokacijama osam, odnosno deset, godina nakon smrti.
Jašarević (Mujo) Hajdar je imao svega 28 godina kada je ubijen, na području općine Rogatice 1992. godine. Njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su iz masovne grobnice koja je na lokalitetu Slap – Žepa otkrivena 2000. godine.
Njegov stariji brat Senad imao 36 godina kada je ubijen u Višegradu. Njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2002. godine na lokalitetu Gornja Crnča.
U Višegradu će biti ukopane još dvije žene. Jedna od njih je Asima (Asim) Tvrtković, rođena 1952. godine u Višegradu. Ona je nestala 1992. godine, a njeni posmrtni ostaci su ekshumirani 2010. godine u mjestu Stražište, opština Višegrad.
Najstarija žrtva
Ove godine će biti ukopane i Hana (Abdulah) Mujezinović, rođena 1941. godine u Višegradu. Njeni posmrtni ostaci su ekshumirani 2008. godine na lokalitetu Sjedače u Srebrenici.
Konačan smiraj će naći i Hasib (Hašim) Nuhanović, rođen 1954. godine u Višegradu. On je također nestao 1992. godine, a njegovi posmrtni ostaci su ekshumirani u julu prošle godine na lokalitetu Gornja Crnča.
Ukopan će biti i Osman (Šaban) Ribac, rođen 1932. godine u Višegradu. Njegovi posmrtni ostaci takođe su ekshumirani u mjestu Stražište u Višegradu 2010. godine.
Najstarija žrtva koja će biti ukopana ove godine u Višegradu je Amir (Ćamila) Omerović. On je u momentu smrti imao 62 godine, a njegovi posmrtni ostaci su ekshumirani 30 godina kasnije, na lokalitetu Gornja Crnča u Višegradu.
Godine 1992. u Višegradu su vršeni stravični zločini nad bošnjačkim stanovništvom – civilima. Ljudi su klani, strijeljani i živi spaljivani. Zločinci nisu gledali ni na godine ni na spol.
AVAZ
