Iako je zbog bolesti u posljednje vrijeme rijetko dolazio u Goražde, legendarni književnik i filmski scenarist Abdulah Sidran u gradu na obalama Drine proveo je dobar dio života.
Stvarao je, družeći se s ljudima, učestvujući u brojnim javnim događajima, promocijama i besjedama koje su mnogi doživjeli kao privilegiju. Već je uveliko bio stanovnik grada, da bi mu 2006. godine dodijeljena i titula počasnog građanina.
Tokom života i rada u Goraždu stekao je mnogo prijatelja, ali poseban odnos imao je sa Fahrudinom Hasovićem-Macom. Zvao ga je od milja Macaroti, a njihov slučajni susret vremenom se pretvorio u veliko prijateljstvo puno različitih putovanja, od susreta sa zanimljivim ličnostima do književnih večeri na koje je Fahrudin vozio Sidrana.
Mnogo je događaja iz života pjesnika kojima je prisustvovao, a kaže nam kako će biti i na posljednjem ispraćaju velikog bosanskog pjesnika.
Ispraćaj velikana
Sidrana će sa njegovim sinom Tarikom spustiti u mezar u haremu Ferhadija džamije na dan dženaze.
“Koliki je on samo Bosanac bio, spomenuti Bosnu, a ne spomenuti Sidrana, kao da spomeneš Austriju, a ne spomeneš Mozarta, to su te veličine od ljudi..Da je rođen u Austriji, Belgiji, ili nekoj zemlji davnih dana bi Avdo dobio Nobelovu nagradu”, kaže Fahrudin Hasović.
Smrt prijatelja Fahrudina je duboko potresla, jer kaže nam, kako ništa više neće biti isto za njega, Goražde, putovanja na koja su rado odlazili, za cijelu Bosnu.
“Zvao me Macaroti jer je volio Talijane, a meni nadimak Maca…Neće samo meni nedostajati, nedostajat će čitavoj Bosni. Njegova iskrenost, smirenost, neka posebnost, jer u sebi nije imao kapi nacionalizma, volio je ljude”, kaže Fahrudin.
Priča da je Sidrana upoznao u periodu kad nije imao posla, dok je piščevu suprugu Sabihu znao još iz djetinjstva jer je živjela u komšiluku, a pamtio je po kolačima koje je redovno dijelila djeci.
“Ja tad nisam radio nigdje 15 godina, a kupio sam neke stolarske mašine i imao radionicu u Kokinom selu blizu njegove kuće, pa me čovjek njemu uputio, da nešto mu nešto pravim. Uglavnom dopalo mu se pa me kasnije zvao telefonom da mu nešto još napravim i da dođem u Sarajevo da mu to postavim. I kako sam ja to napravio, odvukao i njemu se to dopalo, posebno što mi nije morao puno objašnjavati. I tako je to počelo, tada mi je već ponudio da ga vozim na njegova putovanja i onda smo vremenom postali dobri prijatelji”, ispričao je Fahrudin.
Fahrudin kaže kako je samo pojava Abdulaha Sidrana i njegova iskrenost i blagost plijenila ljude, a njegova mudrost posebno. Uz druge događaje koji su obilježili život pisca u Goraždu, Fahrudin je bio sudionik susreta Sidrana i Kusturice.
Putovanja sa Sidranom
“I na rastanku mu Kusturica govori ‘Radio sam sa mnogim scenaristima, ali kod svih mi je falilo nešto tvoje, one tvoje cake, dijalozi..Pokušaj nam napraviti scenarij za Tvrđavu i Na Drini ćupriju, zaradit ćemo milione Avdo’. Sjećam se kaže njemu Avdo: ‘Ne mogu ja Emire, star sam čovjek, ne znam hoću li završiti ovu knjigu.. (op.a Otkup sirove kože). I kad su otišli Kusturica i njegov pratilac zovne on mene u svoju radnu sobu i tamo mi pokazuje poluzavršen scenarij za Tvrđavu, i skica neka, ne znam kako on to pravi, uglavnom početak scenarija ‘Na drini ćuprija’. Pitam ja: ‘Pa što mu Avdo ne dade, da zaradiš pare?’, kaže on: ‘E moj Macaroti, ovo ako bi otišlo u pogrešne ruke, jer oni bi to prepravljali kako njima odgovara, kao što su mnoge moje scenarije promijenili i nisu uradili kako sam ja želio na ekranu. I ovo bi tako odradili i onda bi ovamo pljuvali Avda, Avdo se prodo za sitne pare, Avdo gladan….’, ispričao je Fahrudin.
Kaže da su zajedno proputovali od Đevđelije do Triglava, a da je Avdo volio Goražde i čisti bosanski govor.
“Goražde je volio i govorio je često da se ovdje govori najčistiji govor u čitavoj Bosni, pravio je paralele da osnovac ovdje tačnije priča Bosanski jezik nego neko tamo ko je završio književnost, nije mu se sviđalo kad se govori kod Muje, kod Sulje…Za Grebak, Goražde i Srebrenicu je govorio često da su Meka i Medina. U posljednje vrijeme se nismo puno viđali, zbog bolesti i obaveza, ali bih ja otišao u Sarajevo i tamo bi se opet prisjećali zajedničkih putovanja, proputovali smo od Đevđelije do Triglava, na te književne večeri. U samo jednoj smo turi odavde otišli Beograd, Pula, Split, Dubrovnik, Podgorica, pa u Goražde. Kad je bio na operaciji u bolnici Sveti vid u Beogradu zove me ujutro u pet sati ‘Macaroti, dolazi po mene, ne mogu ja ovdje izdržati, umrijet ću. Kad sam došao i nekako ga izvukao iz sobe kaže on meni: ‘Uhvatio me ‘šamprc’, tako je on to znao reći, idemo mi za Goražde”, sjeća se Fahrudin Hasović.
Abdulah Sidran je nakon duge i teške bolesti preminuo 23. marta u 80. godini života. Legendarni bh. pjesnik i filmski scenarist Abdulah Sidran bit će ukopan u haremu Ferhadija džamije u Sarajevu u srijedu, 27. marta, u 15:40 sati.
gorazdeportal.com
