Nakon malina i peradi, povratnik u Paunce otvorio je restoran iz kojeg svaki putnik namjernik izađe zadovoljan i nasmijan
Na putu od Foče prema Ustikolini nalazi se “Kriva Drina”. Doslovno. Povratnik u selo Paunci Fahrudin Frašto otvorio je restoran koji nosi ovaj naziv. Fahrudin je jedan od onih koji su uspjeli uraditi gotovo nezamislivo. San o povratku na ognjište ostvario je pokrenuvši porodični biznis koji je danas itekako uspješan.
SAM SVOJ MAJSTOR
Svojim primjerom je pokazao da dobra volja, inat, radničke ruke i strpljenje mogu donijeti život kakav želite, bez obzira na okolnosti koje su vas ranije zadesile.
– Kao povratnik u Republiku Srpsku odlučio sam otvoriti ovaj restoran, s kojim nisam promašio. Lijepo je, ugodno i isplati se. Moja porodica i ja smo prezadovoljni. Nigdje nije ljepše nego na rodnoj grudi, priča nam Frašto.
U Pauncima je rođen i odrastao. Zbog ratnih okolnosti morao je napustiti ognjište, u ratu je čak i ranjen. Sa porodicom je otišao u Sarajevo, gdje su mu se djeca i školovala. Integracijom i smirivanjem situacije nakon rata bio je među prvima koji su se vratili na ovo područje. Sve ove okolnosti ga nisu spriječile da uz povratak učini svoje rodno mjesto još boljim. Početak nije bio nimalo lagan, ali ga to nije dalo pokolebati.
– Vratio sam se ovdje, pokušao sam sa raznim biznisima kao povratnik. Malinarski biznis i peradarstvo, ali nisam uspio. Onda sam spontano došao na ideju da jedan porušeni objekat, koji je nekada bio restoran, malo sazidam. Nakon toga sve je išlo spontano. Samo su dolazile ideje kako i šta dalje, prisjeća se Frašto.
Ono na šta je posebno ponosan je činjenica da su njegova porodica i on sve osmislili i ostvarili bez pomoći projektanata i inženjera.
– Potrefili smo sve segmente da to bude ovdje nešto fenomenalno. Udobnost, ugodnost, prvenstveno ljubaznost, susretljivost i domaćinski odnos prema svim gostima. Nema ovdje zategnutih odnosa, sve je prosto i lagano. Tako se odnosimo prema gostima. Oni su prezadovoljni kada odu odavde sa nekom normalnom pričom i utiskom. Ovdje smo i mislimo da smo uspjeli, dodaje.
Povratnici, Podrinje i biznis-ideja. Ponukani negativnim iskustvima povratnika, pitali smo ga da li je nailazio na probleme. Bio je izričit – problema nikada nije bilo. Za svoj restoran kaže da je to primjer kako je suživot moguć i da je to sasvim normalna stvar.
– Bošnjak sam, ali što se tiče svih nacija i vjera, ovdje svi rado dolaze. Ne gledam nikoga prema naciji i vjeri. Sve su to moji gosti. Bitni su ljudskost i karakter. Samo im daj neku pozitivnu priču, naglasio je.
Kada je u pitanju područje opštine Foča, nema baš primjera sličnih Frašti. Kaže da mu na putu nije stajala činjenica da je povratnik.
– Nailazio sam na prepreke na koje bi svako drugi naišao. Na kraju, svi moraju završiti svu potrebnu dokumentaciju. Eh sad, sve je pitanje finansijskih mogućnosti, objašnjava Frašto i napominje kako je krenuo od nule. Nije imao ništa.
– Digao sam kredite da ovo napravim. Morao sam uložiti mnogo toga. Ušao sam u ovu priču sa rizikom, ali sam vjerovao u nju. Računao sam na to da je lokacija na potezu magistralnog puta i da će uvijek neko naići da odmori. Uz to, krajolik je lijep, a Drina blizu. Uložio sam dosta sredstava, a moja porodica i ja smo odradili 90 posto posla vlastitim rukama. Danonoćno smo ovdje bdjeli i radili. Lagano, bez stresa i žurbe, ali upornošću, priča nam Frašto.
Dok nam se pas Nina mota oko nogu, pitamo ga da li je naišao na podršku lokalnih vlasti. Odgovara da je bilo spoticanja i demoralisanja, ali…
– Samo u se i u svoje kljuse, kaže Frašto, sigurno i uz osmijeh.
Interesantno je to što je život u Sarajevu zamijenio životom na selu, koje, ruku na srce, jeste njegova rodna gruda. Objašnjava nam kako je relativno mlad shvatio šta su odmor i spas zdravlja i živaca. Ljepotu rodne grude ništa ne može zamijeniti.
BIJEG OD STRESA
– Pobjegao sam od gužve i meteža. Osjetio sam se dobro. Preporučujem svima koji su u mogućnosti neka nađu svoj kutak da pobjegnu od gužve i buke. Stresno je živjeti u velikom gradu, znate i sami, navodi.
Samo selo Paunci je demografski mješovito, kao u suštini i cijela Bosna i Hercegovina. Povratnika ima i druže se, kao i svi koji dolaze u “Krivu Drinu” bez obzira na vjeru i naciju. Ovo selo, ipak, dijeli problem većine naselja širom BiH – mladi nemaju prilika zbog kojih bi ostali tu.
Ali, oni poput Fahrudina, uporni i samouvjereni, ostaju živjeti i sticati, čineći svoju zajednicu što ljepšom, mirnijom i ugodnijom za život.
