Samira Kunovac na svom imanju u Njuhama u Ustikolini već je pripremila prve litre ukusnog pekmeza od domaćih jabuka, a berba još nije ni završena.
Od svih poslova na imanju, posebno u jesen, kada se ubiru plodovi mukotrpnog rada, tradicionalni način pripreme pekmeza ima posebnu čar.
“Jabuke rodile, imam ih napretek, već smo dva puta pekli pekmez i opet ćemo, čim ugrabim vremena od drugih poslova. Treba ih sve obrati, to se savilo, imam još bar dva puta da pečem, ako ne padne snijeg”, priča nam vrijedna žena i pokazuje ispucale ruke.
Sprema se zimnica, posla ima i previše, a Samira radi sezonski i za Agroideju u Ustikolini, gdje je ovih dana pakovala maline u hladnjači. Branje jabuka i priprema za pekmez nakon svih drugih poslova dolaze kao osvježenje, jedino je problem što nema većeg kazana, jer je seoski, koji koriste i drugi, neko ukrao.
“Pečemo pekmez u malom kazanu od sto litara, ovaj seoski od 300 litara je neko ukrao, pa se borimo s malim kazanom, a jabuke rodile k’o lude”, smije se Samira.
Tradicionalni način
Pekmez priprema na tradicionalni način, a sok od jabuke “sita” cijedi se iz žeđke.
“Kad ih uberemo, prvo ide pranje, da nisu prljave, a onda se melju i stavljaju u veliko bure. Ja nekad ostavim da prenoći samljeveno, a ujutro uzmem žeđku i počnem cijeđenje site u kantu preko gaze, pa sve to opet ide u veliko bure. Kad sve iscijedim, pripremim kazan koji stavim na sadžak i u njega sipam situ, odnosno sok od jabuka. Tek tada ložim vatru da bude jaka. Čim se počne stvarati pjena, uzmem cjediljku kojom skidam pjenu sve dok se stvara, jer ako se ne skida, onda pekmez može biti gorak”, priča Samira.
Pekmez se kuha satima, obično do kasno u noć.
“To je dug proces, sve zavisi od količine site u kazanu, što je više, duže se i kuha. Ako pečem u kazanu od 300 litara, mora biti najmanje deset sati vrenja. I kad sok provri, vrenje ne smije stati, jer tada bude gorak, mora se pažljivo raditi”, objašnjava ona.
Na ovaj način od 300 litara soka dobije se najviše 30 litara pekmeza. Kunovci spremaju pekmez od jabuka koje su izdašno rodile na njihovom imanju, a često pripreme i specijalni pekmez od zukve, ljute šumske jabuke, koji je prepoznatljiv po svojoj ljekovitosti, ali je zato i mnogo skuplji, a cijena se kreće i do 30 maraka po litru.
“Sitna je i ljuta, ali zdrava za šećer i masnoće, ja sve što napravim i prodam, jer je prava zukva. Meni dobro dođe, a bogami i onima koji uzimaju”, kaže Samira.
Rakija od jabuke
Domaće ljute jabuke ima dovoljno i za rakiju.
“Kad ih poberemo, samelju se i stave u kace. Mi cijedimo pola jabuka i taj ostatak, takozvani trop, bacamo, a sok stavljamo u ostatak samljevenih jabuka. Nekoliko dana miješamo i onda povežemo kace, stavimo poklopce na njih i tako stoje najmanje 21 dan, ako je toplo vrijeme. Nakon toga počinjemo pečenje na kazanu. Dodajemo sastav od jabuka, a na 80 litara jabuka i soka od jabuka dodamo 20 litara vode. Kad sve sastavimo, loži se vatra, da bi sastav provrio i počela teći rakija. Mi svu rakiju pretvorimo u patoku, izgonimo je dok ispod lule bude jačina 10 na gradima. Kad sve ispatočimo, kazan dobro operemo i stavljamo 100 litara patoke ili rakije od jabuka i pečemo. Ne smije biti jaka vatra da konačan proizvod bude 42 jačine na gradima”, ispričala je ova vrijedna žena.
U Njuhama spremaju i druge tradicionalne proizvode od domaćeg voća i povrća, pinđur, šarenu salatu, ajvar, sokove i džemove.
“Ajvar se pravi od paprike i patlidžana, a pinđur je posebno. Ja tri kile paradajza ogulim, isjeckam i ukuham da ispari voda. Na to stavim 10 kila paprike oguljene, isitnjene i ispržene, i sve to ukuhavam. Doda se so, šećer, 2-3 kašike esencije i bude preukusno”, ispričala je Samira Kunovac.
